Tko od nas ne zna za Papa Roach? Tko od nas ne zna napamet – Cut my live into pieces, this is my last resort? Oni su mi u glavi ostali samo i isključivo zbog te pjesme, a to se dogodilo 2000. godine i iskreno, osim slučajnih susreta na ponekom festivalu, niti sam pratio niti sam slušao što rade.
Moram priznati da sam se i malo iznenadio kada sam vidio da su vrijedno izdavali albume sve do 2022. (Ego trip) i da su imali i relativno dobre prodajne brojke, naročito u Europi. Viđao sam ih po lineupovima na raznim festivalima, no nisam ih baš poslušao na puni set nikada.
Prostor – savršen – ljetnu sam pozornicu pohodio posljednji put prije dvije godine na Sabatonu i bilo je odlično.
I uslušao sam se sa (meni) novim pjesmama Papa Roacha. I zaključio da sam valjda onako sa strane veliku većinu i zapamtio više slučajno nego namjerno. Izbor grupe za zagrijavanje nije im mogao biti bolji – Kryn – pa je stoga bilo više dobrih razlog za doći u predivnu Opatiju.
Ulazeći u Opatiju Nikola i ja smo imali samo jednu dilemu – spuštati se prema rivi ili tražiti parking negdje dalje. Odluka je bila iskušati sreću, a kako sreća prati hrabre (LOL) našli smo parking u neposrednoj blizini ulaza na Ljetnu pozornicu.
Slijedeći zadatak je bio naći pivicu. I to smo rješili u kratko vrijeme i aterirali u Galiji! Dočekali istarsku ekipu koju nisam dugo vidio pa malo priče, malo pića i došlo vrijeme za ulazak na Ljetnu pozornicu.
Nebo se malo namrgodilo i taman s početkom Krynovog seta je pala jedna lagana kiša, ništa što bi nas moglo uznemiriti. Ipak smo mi metalci. Prostor pred pozornicom lijepo popunjen, a do kraja Krynovog seta prostor je bio jako lijepo popunjen i baš mi je bilo drago da su naš Kryn mogli poslušati i mnogi stranci.
Što reći i napisati o Krynu što već nisam napisao ili rekao. Ono što je bilo različito od njihovih dosadašnjih koncerata koje sam popratio je činjenica da su stajali na pozornici koja je bila veća, drugačija, bolja, primjerenija njihovoj kvaliteti. Kryn u ovakvoj produkciji izgleda i zvuči bolje i jače i sad tek postaneš svjestan što znači sva ta produkcija i koliko ona podiže kvalitetu samog nastupa.
Ukratko Kryn s ovakvom produkcijom i nespornom kvalitetom koju posjeduju može otići svirati gdje god hoće. I iskreno se nadam da će im se ta mogućnost i otvoriti. Karlo je morao kombinirati hrvatski i engleski jer je vidio da je većina ekipe ipak stranci, no bilo je i nas – zadrtih Krynovaca koji smo baš uživali u njihovom setu. Kao i oni koju su ih vidjeli po prvi put.
Od prvog takta „Risseta“ do zadnjeg „Rewinda“ sve je to bilo tehnički savršeno, a (opet ponavljam) zvuk i svjetlo su samo podebljali onu njihovu vrhunsku kvalitetu. I ono što je bilo očito je da se i Krynovci osjećaju odlično na toj pozornici, a taj osjećaj se onda prenese i na publiku koja ih stvarno frenetično pozdravljala nakon svake pjesme.
Kaže Karlo rekao u najavi „Remindera“ da je to kao neki hit. Nije Karlo kao neki već je pravi hit kojeg smo zdušno otpjevali. Kao i „Rewind“ na samom kraju seta. Pa „Waters“! „Nerve“ koji mi je baš dobro legao. Onako bijesno odsvirano i otpjevano… A meni će sutra trebati „Brufen“ za zaliječiti vrat od bijesnog benganja.
Nakon njihovog seta sam se lijepo povukao iz prvih redova i odlučio da ću nastup „Papa Roacha“ pratiti iz zadnjih redova.
Reunion s ekipom koju sam pogubio na početku Krynovog seta i zauzimanje pozicije (strateške kako bi Bele rekao – dovoljno blizu šanku, a da te ne guraju i sa dobrim pogledom na pozornicu).
Sve je išlo kao po špagici, pa je tako i nastup Papa Roacha započeo točno u 21:30 i odmah su žestoko upali „Even if it kills me“ i od te pjesme nadalje je bilo vrlo vidljivo da je bend odlično raspoložen. Prvi put u Hrvatskoj, produkcija koju su dovukli je bila impozantna sa puno vatre, dima, odličnim svjetlosnim efektima, zvuk kristalno čist. Naravno odlično raspoložena publika željna ovakvih događanja. Sve je bilo tu za odličan koncertni doživljaj i kako će tijek pokazati sve što smo željeli se i ostvarilo
Već na trećoj pjesmi „Dead Cell“ je na Jacobyevu animaciju publika žestoko pjevala i to je bio samo početak večeri obilježene žestokim mosh i circle pitovima, zidovima smrti, skakanjem, pjevanjem, crowd surfingom (ok, zabilježio sam jedan uspješan i jedan ne tako dobar), plesom i uživanjem.
Oko mene se skupilo razne publike – onih mojih godina koji su doveli klince (mislim da najmlađi nije imao više od 6-7 godina), do onih koji se nisu niti rodili kada je Papa Roach počeo svirati.
Odlična pjesma „…to be loved“ je dovela Jacobya prvi put na ogradu među ljudi i on me u tom segmentu oduševio je se čovjek ne boji kontakta. Malo kasnije opet zborno pjevanje na „Getting away with Murder“.
Pa iznenađenje u vidu Tupacove i Dr. Dreove „California Love“ koju su svirali dok je Jacoby predstavljao bend. Slijedeći highlight je bila „Forever“ i tu smo ušli u jedan mirniji dio koncerta koji je imao nekoliko posveta – ovdje su pjesmu završili minijaturom „In the end“ Linkin Parka i sjetili se Chestera. Na početku slijedeće uslijedio je chant iz publike „Ozzy, Ozzy…“ pa je Jacoby otpjevao uvod iz „Changes“ koja se utopila u njihovu „Falling apart“.
Papa Roach je angažiran bend – puno pišu i pjevaju o mentalnom zdravlju i to su činili tijekom cijele svoje karijere, a posebnu težinu daju prevenciji samoubojstava i podržavanju raznih organizacija koje se bave ovim problemom. Nakon nekoliko vrlo šokantnih statističkih podataka koje su se pojavile na ekranu vezanih za samoubojstva među mladom populacijom vidjeli smo snimku Jacobya koji priča upravo o ovim temama. Dio sredstava iz ovog koncerta bit će upućene organizaciji u Hrvatskoj koja se bavi savjetovanjima i prevencijom samoubojstava. To čine na svakom koncertu i za to im posebna pohvala s moje strane. Kapa do poda Papa Roach!
Ekipa, svi prolazimo kroz teška razdoblja u našim životima. Morat uvijek znati da niste sami, pa čak i ako u vašoj okolini nemate podršku, nekoga kome se možete obratiti u teškim trenucima postoje organizacije koje pružaju podršku, ne ustručavajte se – zatražite savjet, toplu riječ, nekoga s kim ćete jednostavno razgovarati – zatražite svjetlo u mraku!
Najemotivniji dio koncerta i pjesma koja sažima sve prije napisano. „Leave a light on (talk away the dark)“. Svjetla mobitela i čista emocija.
It’s not like me to worry
But when I see you fading in the dark
I’ll leave a light on for you
Through the long nights, I will be right
There for you if you drift too far
I’ll leave a light on for you
Bilo se malo teško vratiti u koncert nakon svega ovoga. No, odlično složena set lista je to omogućila sa jednom prijelaznom pjesmom „Scars“ koja nam kaže da nas naši ožiljci podsjećaju na ono što smo prošli i onda ulazak u sam finiš.
Najprije Palermov solo na bubnju, pa onda luda „Braindead“ gdje je Jacoby ušao u publiku prošetao po cijeloj ljetnoj pozornici i u jednom trenutku se pojavio neposredno kraj nas zagrlio jednu vrlo iznenađenu djevojku (čisti šok na licu) i pjevao i onda otišao natrag na pozornicu da bi nas uveo u sam finiš sa „Help“ i „Born for Greatness“. Skakanje, divljanje, mosh, circle, vatra, dim, vrisak i euforični kraj.
Iskreno, nisam očekivao ovoliko dobru zabavu!
Naravno da je publika tražila još i dobili smo još sa pjesmom koja kaže da nam ne treba ni lova, ni imovina ni opsesija. Tu smo čuli i majstorski outro na basu i ulaz u „Infest“ još jednu uspješnicu njihovog najpopularnijeg albuma.
Onda je Jacoby odlučio ponovo malo bliže doći publici i provesti nas kroz svoj vremeplov u kojem smo čuli Korn, Deftonse, Limp Bizkit i System of a Down u miksu koji je prouzročio tektonske poremećaje u Opatiji i okolici.
I za kraj ono što sam napisao na početku „Cut my life into pieces, this is my last resort“. Kraj programa, totalna ludnica, tarapana – nazovite to kako god želite. Odličan koncert, vrhunska zabava, odlična komunikacija benda i publike. Stvarno im je dugo trebalo da se pojave u Hrvatskoj, no nadam se da će uskoro ponovo doći.
I sami ste mogli pročitati da je postojala određena skepsa u početku ovog izvještaja koja je prerasla u oduševljenje do pisanja ovih rečenica.
Sretni i umorni brzo smo našli put do auta, Nikola je u stilu autopilota mirno i sigurno dovezao do Senja. Srećom danas neradni dan pa se mogu rekuperat!
Galerija fotografija nalazi se ispod setliste.
Setlista
Even If It Kills Me
Blood Brothers
Dead Cell
…To Be Loved
Kill the Noise
Getting Away With Murder
California Love
Liar
Forever (In the end – na kraju)
Falling Apart (Changes – uvod)
Leave a Light On (Talk Away the Dark)
Scars
BRAINDEAD
Help
Born for Greatness
Bis
Between Angels and Insects
Infest
Blind / My Own Summer (Shove It) / Break Stuff / Chop Suey
Last Resort
Up the horns!
Robert Katalinić
Galerija fotografija; Papa Roach i Kryn u Opatiji, foto: Leon Belovarić
