Parcels / LOVED

Moja generacija je odrastala u diskačima. Kraj 70ih i početak 80ih je obilježio rast broja svakojakih diskoteka širom ondašnje države. Disko večeri su se organizirale posvuda – od škola i domova kultura, do prostorija mjesnih zajednica i udruga veterana. No, nije se u tim diskačima (danas ih zovu klubovi, vjerojatno zato što imaju puno manje veze s glazbom nego nekim drugim stvarima) svirala samo glazba koja je žanrovski klasificirana kao disco, već sve što je bilo popularno ili je bilo milo dežurnom DJ-u.

Elem, negdje tijekom 80ih, dolaskom italo-disca i sličnih trivijalnih glazbenih, pretežno elektronskih podvrsta, disco glazba je došla na loš glas. Desetljećima je smatrana trivijalnim i ispraznim žanrom kojemu je jedina svrha probudit kukove ne bi li se malo „zaljuljali“. U „klubovima“ je zavladao techno koji se, u odnosu na disco smatrao nešto kao punk u odnosu na mainstream rock. 

Međutim, „vrijeme liječi rane“, pa je već početkom 2000ih došlo do svojevrsnog „revivala“ plesne, poglavito disco glazbe. Da vam sad ne pričam priče o nastanku disco  glazbe i njenim korijenima u soulu i funku o kojima već zasigurno znate sve, istaknuo bih jedne umjetnike koji su u žanru ostvarili najdublji trag – Chic. Takav organski funky disco nitko nije radio. Koliko su značajni, možda vam najbolje govori da bez njihova šefa Nilea Rodgersa nisu mogli ni veliki Daft Punk, a poprilično mu duguju i Weeknd i Tame Impala i ostali, danas vrlo cijenjeni izvođači.

No, nitko ne emulira njihovu svirku tako dobro kao Parcels. Ova skupina Australaca, stalno nastanjenih u Berlinu, najbliža je onome što su radili Chic – ja to nazivam „organskim“ discom iz prostog razloga što ti dečki sviraju stvarne instrumente i rijetko ćete kod njih čuti elektroniku i efekte, a sampleova kod njih jednostavno – nema. Oni svoju glazbu skladaju i sviraju kako su to nekad radili Chic, sa funky gitarama, živahnim basovima i stvarnim bubnjem, a klavijature se svode uglavnom na vintage električne klavire i sintove.  U mojoj knjizi, to je već dovoljno za „respect“. Ne vjerujete mi? Evo vam snimke sa snimanja njihova „kvazilajv“ albuma Live Vol.1: 

LOVED je njihov treći dugosvirajući, studijski uradak i u odnosu na prethodna dva donosi nam neke suptilne razlike. Parcels su naime, iznimno dedicirani svom funky-disco izričaju. Cinici će reći da ne čine ništa osim kopiranja besmrtnih Chic i njihova spin-off sestrinstva Sister Sledge, ali to baš i nije istina. Tamo gdje su Chic seksi i zaigrani, Parcels su zamišljeni i melankolični. OK, to možda pali kod moje generacije koja se sjeća onih diskača s početka priče i osjećaja kada pubertetski hormoni razvaljuju tijelo i mozak, pa kod nas takva nostalgija donosi sjećanja na topla, „zaljubljena“ ljeta i sva ostala, s tim ljetima povezana osjetilna iskustva. No, njihova glazba, unatoč plesnim ritmovima kojima je teško odoljeti, nije jednodimenzionalna. Prije svega, ta glazba odsvirana na analognim, „organskim“ instrumentima nosi nevjerojatnu toplinu koja mora imati univerzalni appeal koji nije nužno samo za nostalgičare, nego je u najmanju ruku ugodna za slušanje. Dakle, sigurno vas neće iritirati. Njihovo sviračko umijeće je na visini. Sve su pjesme odsvirane čvrsto i jasno, a zvuk je savršeno obrađen i produciran.

Na svoja prva dva albuma, Parcels su ustrajno svirali svoju glazbu koja je, za neke, po samom svojem biću nostalgična, ali za LOVED su otišli do kraja. Potpuno su „usavršili“ svoju nostalgiju i to sada zvuči baš kao potpuni trip u, recimo, ljeto 1978. godine. Tematski, Parcels su točno tamo gdje je i njihova glazba. Tekstovi su puni nostalgije i prisjećanja na djetinjstvo, a nazivi pjesama, koji su kod njih uvijek u formi jedne riječi u kojoj je spojena cijela fraza, jasno govore o čemu je u pjesmi riječ. Tako „Summerinlove“, naravno, nije poziv na rušenje vlasti, nego (već pogađate) nostalgična priča o ljetnoj ljubavnoj avanturi. Savršeno trivijalno, ali i savršeno lijepo. Kvaka je u tome što se ovakva glazba nije događala u vrijeme njihova djetinjstva, nego djetinjstva njihovih roditelja. No, vrag će ga znati što su australski DJ-i svirali po plažama tijekom 2000.-ih, dok su ovi momci bili školarci.

Glede suptilnih razlika koje spomenuh…na drugo slušanje mi se i ne čine tako suptilnima. Naime, iako je većina albuma na liniji pjesama po kojima ih prepoznajemo, ima tu naginjanja prema drugim smjerovima. „Everybodyelse“ je vrlo bliska suvremenim R&B uradcima kakve rade hvaljeni Frank Ocean ili nova senzacija Nourished by Time. „Thinkaboutit“ se ponešto naslanja na new-wave tipa Specials, Madness i poneki izlet vječnih The Clash (circa Sandinista!), a „Finallyover“ zvuči kao soft-rock s kraja 70ih. Završna „Iwanttobeyourlightagain“ je, pak, nešto sasvim drugačije i teško mi ju je uopće klasificirati jer hoda po graničnoj liniji svih ovih stilova, uz malo eksperimentalno-ambijetalnog zvuka. Sve u svemu, uz nesporne uzore koje sam već naveo, ovdje se mogu ćuti suptilni utjecaji Beatlesa, Beach Boysa i Steely Dana, da nabrojimo neke od mnogih.

Optužba koju će mnogi staviti pred Parcelse je da su trivijalni i da njihova glazba ničem ne služi osim ispraznoj zabavi kroz „plesuckanje“. Baš jučer sam preslušao radijsku emisiju u kojoj je kolega Ratko dao jedan vrhunski uvod pojašnjavajući što rock glazba zapravo jest. Sve što je rekao je apsolutno na mjestu – rock je angažiran, intelektualan, osviješten i pametan, pa je time i vrijedna umjetnička forma. Međutim, ja sam oduvijek bio na stavu da se od svega treba malo i odmoriti, te da nema ništa loše u „mrvici“ eskapizma. Pružiti čovjeku dobru zvučnu kulisu za opuštanje uz malo „muvinga“ kukovima ili bilo kojim drugim dijelom tijela, nije baš loše, jelda? Sjetite se samo kako su nas, bruseći naš budući intelekt, u srednjoj školi „peglali“ sa Proustovim žvakanjem madeleine kolačića. Eto, za mene su Parcels neka vrsta transportnog uređaja u prošlost i sve melankolične i nostalgične senzacije koje uz to idu. Jebiga, nismo svi u dobi10 godina mogli (ili morali?) slušati nove albume Jesovaca, Kingkrimsona, Cepelina i Flojda. Problem je ako to nismo ispravili kasnije.

Zato, odvojite 45 minuta i opustite se uz ovaj krasan album Parcelsa, bio on za vas vrhunska nostalgija ili trivijalni plesnjak. Sve velike brige i svjetski problemi će trebati vašu pažnju i sutra. U njihovim rješavanjima, više ćete koristiti odmoreni i opušteni.