Dana 28. lipnja, u sklopu 3. večeri Rocks&Stars Festivala, susreli su se kolektivna frustracija, crni humor i ona tvrdoglava nada da možda ipak nismo potpuno otišli kvragu. Naš mentalitet često podsjeća na staru perilicu rublja koja godinama lupa, dimi i skače po kupaonici, ali nekim čudom i dalje odrađuje svoj program. A Dubioza Kolektiv samo je pojačala centrifugu, dok je raja u rasprodanom kamenolomu skakala kao da pokušava istresti iz cipela sve račune, kredite, vijesti i nervozu koje svakodnevno skupljamo.
No, prije nego što je krenula balkanska terapija, u pravo raspoloženje uveli su nas oni kojima to u Istri već desetljećima polazi za rukom – Gustafi. Sa svirkom su krenuli u 21:30 i odmah pokazali zašto ih istarska publika toliko voli. „Črna zvizda“, „Kega si sanjala“, „Nisan zna“, „Vrhi Ćićarije“ brzo su pretvorili gledalište u veliki zbor. Bilo je mnogo posjetitelja koji nisu iz Istre pa su im Gustafi, uz dozu humora, posvetili „Kadi su ta vrata“. Pokazalo se da refren jednako glasno pjevaju i turisti i domaći.
„Hiti se na mene“, „Žminjka“, „Brkica“, „Ja nisan stija mala“ samo su nastavile podizati temperaturu. Na pjesmi „Katarina II“, spontano je krenuo plesni tunel, što je bio prvi znak da će ova istarska noć biti odlična.
Nakon sat i pol Gustafa, Cave Romane bile su toliko zagrijane da se na njima moglo peći ćevape.
Prije glazbenog uragana, NK Istra 1961 predstavila je nove dresove za nadolazeću sezonu uz vatromet, bakljadu Demona i gromoglasan pljesak.
Iz razglasa je zatim stigla tipično dubiozovska najava. Umjesto ozbiljnog predstavljanja, dobili smo upute za visokointenzivni glazbeni fitness program uz glasnu glazbu, neusklađeno plesanje i neodgovornu konzumaciju osvježavajućih alkoholnih napitaka. Kad su nas uvjerili da ćemo u devedeset minuta izgubiti sat i po dragocjenog vremena, znali smo da slijedi još jedna večer u njihovom prepoznatljivom stilu.
Baš kad smo očekivali Dubiozu, na pozornicu je izašao Stevo Tajvanac koji se predstavio kao „Dubioza s Temua jer je prava bila preskupa“. Govorio je mješavinom jezika, nizao šale i za nekoliko minuta savršeno pripremio teren za dolazak glavnih zvijezda, koje su na pozornicu stigle malo nakon 23 sata.
Već su prvi taktovi „U.S.A.“ zapalili Cave Romane, a s „Volio BIH“ više nije bilo povratka. Od tog trenutka hitovi poput „Free.mp3“, „Lose Control“, „Firma ilegal“ i „Rijaliti“ redali su se bez predaha. Bend je između pjesama radio ono što najbolje zna – ismijavao stvarnost i usput nas, zbog slabog signala u kamenolomu, redovito izvještavao o rezultatu hrvatske nogometne reprezentacije. Dvojica članova benda neumorno su, poput pravih hostesa, poticala na glasno „hey- hey“, „la- la“ i pljesak.
Nakon kratke pauze za, kako su je sami nazvali, hidrataciju, uslijedio je „Balkan Boys“. Večer je donijela možda i najneobičniji zadatak – organizirati prvu žensku šutku u Cave Romane. Nije trebalo dugo nagovarati za ovaj pothvat.
„Himna generacije“ još jednom je pokazala zašto Dubiozine pjesme funkcioniraju jednako dobro kao plesni hitovi i kao društveni komentari. Pjevaš ih iz sveg glasa, a tek kasnije shvatiš da si usput otpjevao i poneku neugodnu istinu.
Jedan od najljepših trenutaka dogodio se kada su, zajedno s Gustafima, otpjevali „Bella ciao“. Pokazali su da između istarskog melosa i dubiozovskog kaosa postoji prirodna veza – iako bi, sudeći po njihovim ranijim šalama u intervjuu o „istarskom albumu“, ipak radije ostali na sigurnom terenu „ovog jada nota što znaju“.
Ali, to još nije bio kraj. Bubnjar Senad Šuta slavio je rođendan pa su mu dečki čestitali pred svima, nazdravili i zapjevali „U3PM“ uz razvijanje transparenta „Kunjo, vajka kuraja!“
„1. maj“, „Kažu“ i „Blam“ ostavljeni su za udarnu završnicu. Uz potonju pjesmu krenuo je Dubiozin „burek pit“, u koji su uskočili i Almir i Adis.
„Balkan“ je zatvorio regularni dio programa.
Na bis se prvi ponovno pojavio Stevo Tajvanac i u svom stilu izveo „Himnu generacije“. Zatim je dvoje klinaca na pozornici odbrojavalo posljednje sekunde nogometne utakmice. Kada je stigla vijest o hrvatskoj pobjedi, oduševljenje se prelilo cijelim kamenolomom.
Tada se vratila Dubioza. Za sam kraj ostavili su „No Escape (From Balkan)“, „Three Little Birds (Don’t Worry About a Thing)“ i, sasvim logično, „Noći istarske“.
I kad se sve sabere, teško je objasniti što se zapravo dogodilo u kamenolomu te noći — osim da je sve imalo smisla dok je trajalo. Klimatske promjene neće nestati, politika se neće preko noći popraviti, cijene neće pasti, a ni nogomet nam neće baš uvijek završavati pobjedom. Ali, ako se od svih naših apsurda može napraviti događaj zbog kojeg na dva sata zaboraviš sve što te čeka izvan koncertnog prostora, onda je Dubioza Kolektiv u Cave Romane ponovno stvorila ono po čemu je poznata – kolektivnu štalu nad štalama.
Galerija fotografija; Dubioza Kolektiv i Gustafi u Cave Romane, foto: Marko Hajdarović
