Chui / Do zvijezda

S radošću sam prihvatio poziv Tonija Starešinića, kapetana svemirskog broda CHUI, za polazak u novu, uzbudljivu avanturu. Projekt ima indikativno ime – Do zvijezda – a cilj je možebitno, ujedno i ambiciozno, otkrivanje nekih novih soničnih galaksija, novih granica, vrijednosti koje treba prekoračiti. Na tome putu prati ga vjerna posada u sastavu: Vojkan Jocić (prvi oficir) te Konrad Lovrenčić i Ivan Levačić (zaduženi za besprijekorno funkcioniranje njihovog warp pogona).

I tako smo krenuli u tu neizvjesnu Tonijevu kompozitorsku „magical mystery“ avanturu koja će svoju službenu premijeru imati 25. listopada, a u kojoj bi po nepisanom pravilu svoje ravnopravne i vječne bitke vodili anđeli i demoni.  Koga će na svome putu pronaći i asimilirati Chui (za domaće pojmove bend eksterne ljepote, glazbene inteligencije i narativa koji bismo mogli svrstati pod stilsku figuru jazztronicu), ostaje za vidjeti.

Prema kapetanovim najavama, na albumu se pojavljuju interesantna gostujuća imena: Luka Žužić (trombon, kompozicije 1, 2, 3, 4), Miha Györek (bariton saksofon, kompozicije 1, 2, 3, 4, 7), inače članovi Jazz orkestra HRT, te Nenad Kovačić (udaraljke, kompozicije 1, 2, 3, 4), koji bi načelno trebali oplemeniti njihov ionako moćan glazbeni idiom provučen kroz njihove interesne filtere – nepredvidivi glazbeni svijet u stalnom kretanju prema novim spoznajama i plemenitim realizacijama. Hoće li ovo biti jedan veliki session obojan nepredvidivim nijansama i rješenjima fusion jazza, tog potpuno anarhičnog i od tradicionalne matrice udaljenog odjeljka jazza?

Jezgra je zagrijana za postizanje svjetlosne brzine, što se očituje početnim zvucima udaraljki i distorzijskog basa u otvarajućoj „Sporo paljenje“ s „nervoznom“ interpolacijom saksofona. Čvrsti su to dokazi da su Chui napustili svoju sigurnu „jazbinu“ te su spremni za dubinsko istraživanje novog.

Njihovu posebnu, prepoznatljivu, nagomilanu energiju uobličenu u kontroliranoj instrumentalnoj agresiji pretočili su u „Tvrdim sicevima“, dok „Svemir ima novi pozivni“ funkcionira kao uspješan hibrid fusion jazza i čudnog prog rocka.

Jedan od mojih favorita nedvojbeno je energetska „Vozi dalje“ inspirirana (barem po mom skromnom mišljenju) opusom američkih jazz genijalaca, „intergalaktičke“ skupine poznatije pod nazivom Snarky Puppy. Imponira korelacija bas gitare i klavijatura (kao da su Michael League i Cory Henry bili jedni od tajanstvenih gostiju). Stožerno mjesto glavnog nositelja teme (opet) pripada genijalcu na saksofonu kojem želim još puno ovakvih „opakih“ trenutaka.

Debele bas linije u naslovnoj „Do zvijezda“ obogaćene plemenitim „metalom“ Tonijevih sintetizatora, s impresivnim saksofonom (zar je moglo biti drugačije) i Levačićevim „boks mečom s bubnjevima“, dokaz su njihove zrelosti i stilske elegancije koja ovu numeru čini jednom od njihovih najreprezentativnijih, kako po pitkosti i priljepčivosti osnovne teme, tako i po bravuroznoj interpretaciji koja je za njih tek „obična igra i razonoda“.

Neočekivani dodatak s molsko/tantričnim ugođajem sadržan je u jedinoj obradi. U pitanju je John Coltraneova „A Love Supreme“ u izvedbi mješovitog zbora Izvor. Ta uzvišena ljubav ima u početku arhitekturu rasnog bluesa, na koju se nadovezuje „prgavi“ solo na saksofonu u finalizaciji gotovo oratorskog završetka. Šteta što će ovakva skladba teško doživjeti svoju live izvedbu, no tko zna?

Izuzetan i konstantan doprinos arhitekturi ovih veličanstvenih harmonija „neurednijih“ od kršćanskog braka dao je svojim nenametljivim, ali svrsishodnim bubnjanjem Ivan Levačić, čiji je komplet bubnjeva pretrpio „gadne“ moćne i precizne samurajske udarce.

Asimilacija poznatih im struktura s novootkrivenim horizontima rezultirala je sadržajem ovog crnog bisera kojega se ne bi posramila ni svjetska produkcija, uz neoborivu činjenicu da baš nikada ne žrtvuju preciznost nauštrb ostavljanja umjetničkog dojma.

Prilikom stvaranja ovog albuma nije pogibeljno stradao niti jedan instrument, ali siguran sam da su pretrpjeli znatna oštećenja.

Da, Chui su magijom svog glazbenog ekosustava i svojim improvizatorsko/neortodoksnim realizacijama nedvojbeno zaslužili svu svoju sreću, pa tako posredno i našu.