Ako se po jutru dan poznaje, onda je pjesma „The Beginning“ (izabrana za pilot singl) jednih od zaštitnika kvalitetnog i rasnog popa indikativan pokazatelj kako će ostatak materijala posjedovati visoke glazbene i emocionalne vrijednosti, te možda biti i najbolji među, u pravilu, odličnim izdanjima ovih fenomenalnih Iraca čiji su glazbeni opus (ne bez razloga) cijenili Bono, Ozzy Osbourne, Michael Stipe.
Zašto se oni iz albuma u album (uglavnom) profiliraju kao autori visokovrijednih i pamtljivih uradaka koji se s lakoćom zadržavaju u sjećanjima, leži u činjenici da je njihovo komponiranje osim neospornog talenta produkt čistog, neiskvarenog srca u kojem nema mjesta za sumnjive glazbene trendove, kao i popunjavanja praznina s raznim „zvijezdama i zvijezdicama“ koji su u pravilu distrakcija i kamuflaža.
Gary Lihtbody i društvo su se i na novom projektu (unatoč odlascima Paula Wilsona i Jonnyja Quinna) čvrsto zadržali na poznatom terenu, artističkom kolosijeku koji ih tako suvereno vodi ka vrhu najboljih protagonista pop rocka (za razliku od kolega, melodiju i harmoniju uvijek su stavljali ispred svjetlosnih efekata). Magma optimizma, neskrivene ljepote i verificirane sposobnosti pisanja zaraznog materijala prisutna na ovom albumu nastavak je njihovog sazrijevanja i talenta koji za sada ne poznaje krajnje granice. Garyjevim venama i dalje kola najfiniji glazbeni nektar kojim uspješno realizira jednostavne/komplicirane ljudske pasije, njihove visceralne ispovijedi, bez upada u pretjeranu melanholiju, koja na trenutke ima zajedničkih dodira s poezijom.
I kada mislite da ste čuli sve najbolje od Iraca koji igrom slučaja djeluju u Škotskoj, u svoj glazbeni katalog iznjedre crne bisere poput gore navedene „All“, čiji će refren dugo odzvanjati u glavi i koja favorizirano preuzima ponekad nezahvalnu ulogu otvarajuće pjesme, te se sigurno ugurala u njihove najbolje uratke; žestoke, kinetički nabildane „Hold Me In The Fire“ (sigurno jedne od favorita sa budućih živih nastupa); „This Is The Sound Of Your Voice“ (mojim očitim favoritom) sa sedativnim učinkom i željom da postoji mnogo ovakvih uradaka; gore navedene „The Beginning“ optimistično/pozitivne, s pogledom uprtim u budućnost. Nakon energetskog prvog dijela albuma nastavak mjenja registar, te pripada autorovim retrospekcijama i refleksijama na ideji o ljubavi zbog vremenske udaljenosti, ponekad i tamno obojenim. Dokaz je gotovo minimalistička (sugestivan vokal, diskretni bubanj i klavir) „Never Really Tire“, za koju se može utvditi da je dio njihovog prepoznatljivog glazbenog vokabulara i atmosfere koja udara direktno u najsnažnije emocije. „The landscape is collapsing, heart can’t hold the space, faith, you wanna have faith“ lirika je to koja odaje opasno pucanje autorovih brana. Nastavak emocionalnog rasloja nastavlja se u sestrama blizankama, „These Lies“, „What If Nothing Breaks“, „Talking About Hope“.
Netko je kazao da su Snow Patrol i na ovom albumu uključili autopilota. Pa zar vožnja pod autopilotom nije najsigurnija vožnja?
Mišljenja sam da je ovo još jedan njihov siguran i ozbiljan let u kojem su dobro i pametno posložili svoje glazbene koordinate, bez iskazivanja zamora materijala, let bez nepotrebnih turbulencija za kojeg je potrebno mnogo iskustva, znanja, imaginacije, nadarenosti i vještine za koju bi mnogi autori prodali bubreg. Intezivna je ovo vožnja između prekrasnih melodija i snažnih emocija koje je u pravilu najteže osmisliti i realizirati, a bez mogućnosti profaniranja istih. I što je najvažnije, (makar po mom skromnom mišljenju) nakon prethodnog bogatog i impresivnog opusa Snow Patrol i dalje ne pate od kompozitorske opstipacije.
1. All
2. The Beginning
3. Everything’s Here And Nothing’s Lost
4. Your Heart Home
5. This Is The Sound Of Your Voice
6. Hold Me In The Fire
7. Years That Fall
8. Never Really Tire
9. These Lies
10. What If Nothing Breaks?
11. Talking About Hope
12. The Forest Is The Path
