Oh Hiroshima / All Things Shining

Švedski duo (nekad trio uz basistu Simona Forsberga)  još je jednom napravio dobar, vrlo hrabar posao s kirurški realiziranom, na momente s gotovo oniričkim/trascedentalnim post rock sadržajem čija je prepoznatljiva estetika, koju prezentiraju nekonvecionalnim metodama, konstantno eksponirana potetnom, vibrantnom atmosferom. Zvučni je to zapis koji  ne nosi ništa pretjerano radikalnog, zapis koji posjeduje zanimljiv intezitet koji ne gubi svoj balans ni jednog trenutka.

Oh Hiroshima postoje od 2007, ovo im je peti studijski album kojeg su s odličnim uspjehom realizirali Jakob Hemström (gitara i vokal) i Oskar Nilsson (bubnjevi).Uspostavivši neophodnu međusobnu kemiju zajahali su veliki val za kojeg bi se mogle utvrditi sljedeće sinatgme: moćan dvojac/zanimljiv dvojac.

Na cijelom albumu uspostavljena je aberacija (manje ili gotovo nikakve promjene sadržaja) u kojem je zajednička dijagnoza agresivan i delikatan gitarski rad, ustvari zaštitno lice albuma sa svojim interesantnim artističkim i dramskim kreacijama . Incidentni glazbeni sadržaj ne stanuje na ovom, petom im po redu studijskom albumu koji njeguje gotovo purističke odlike koje kvalitetna post rock, post metal glazba treba posjedovati, njegovati i razvijati.

Pronađena i nadasve uspješna primjenjena glazbena formula kojom su prepoznatljivo obilježili svoj teritorij rezultira činjenicom da  inicijalna iskra sadržana u odličnoj „Wild Iris“ u kojoj su iskopali rijeku užarene lave, nije na svom putu izgubila niti malo svog integriteta i napetosti, dapače.

Dokaz je naredna „Hollines Movement“ sa svojom postojanom, gotovo hipnotizirajućom bubnjarskom ulogom koju strastveno nadopunjuje „nervozna“ gitara tvoreći sadržaj koji ima odlike solidne psihodelije.

Na tako uspješno otvaranje nadovezuje se „molska“ „Swans in a Field“  čija  glazbena konstrukcija raste kroz svaku narednu notu, tvoreći sinemaskopsku atmosferu.

Za kraj je ostavljena dugometražna bianco/scuro  obojana„Memorabilia“ kao sukus cijelog uzbudljivog glazbenog sadržaja.

Osobno u njihovom radu prepoznajem građenje struktura (kao što znaju raditi kolege „preko bare“, odlični King Buffalo) kroz superiornu instrumentalizaciju koja donosi destiliranu energiju s dobro doziranom tenzijom i raskošnom bukom.

Na ovom su albumu Oh Hiroshima izvukli svu svoju tešku artiljeriju kojoj ni za trenutak ne nedostaje glazbenog streljiva u gradnji moćnog sonoriteta s kojim bi bez problema trebali regrutirati nove obožavatelje.