Amon Amarth / The Allfather Awakes

Amon Amarth već više od tri desetljeća neumorno slavi mitske Vikinge, njihovu hrabrost i vojne uspjehe. Doduše, prošla dva albuma „Berserker“ i „The Great Heathen Army“, bila su nešto kao predah, pomalo i isforsirana, s tek ponekom dojmljivijom pjesmom („Valkyria“ ili „Heidrun“). Nekako neuvjerljiva. Ili barem nedovoljno uvjerljiva. 

„The Allfather Awakens“ vratio je bend na put slave i uspjeha i potvrdio da pravi ratnici ne posustaju. Tek malo zastanu, pa nastave s osvajanjima novih teritorija. Homogen, grandiozan, veličanstven, himnično–jurišni, herojski album koji vas od prve pa do zadnje sekunde svog trajanja uvodi u epicentar epske vikinške bitke. S tek pokojom kraćom pauzom pred nove nalete. Poletan i prepun pamtljivih metal himni koje u nama bude želju da se priključimo bitki i u slavu pobjede ispijemo (barem) jednu motivirajuću tekućinu iz roga. 

Uzbudljive i harmonične gitare, tradicionalno zaraznih riffova i inspirativno–intrigantne, osvježene solaže Olavija i Johana S., borben, beskompromisan, prkosan, hrapav i dubok, pa i krvožedan vokal Johana H. (pred)vode i ovu bitku. Mračna neizvjesnost, epska skandiranja, marširajuće ritam–sekcije Jockea i Teda, te slavljenički, katkad i zabavni refreni („We Are, We are Viking“ u „We Rule The Waves“) u stalnom borbenom zanosu motivirajuća su potpora ratnicima iz prvih redova. 

Album protječe vrlo dinamično, uzburkano i zanosno, a energija, poletnost i nadahnutost razabiru se već na samom početku, uz „Gjallarhorn“ i „Eight Legs of Thunder“. Moć, snaga i beskompromisnost odlika su i tempom nešto umjerenije „Kvasir’s Blood”, aluzije na poluboga Kvasira, kojeg su ubili patuljci Fjalar i Galar, a čija krv onome tko je popije podari magične moći pripovijedanja.

Najveće iznenađenje je akustična, zvučno bogata folk–laganica „Upphaf”, koja smiruje tenzije, te staloženo uvodi u drugu polovicu albuma u kojoj su pjesme jednako bombastične, s tek nešto manje brzine u tempu. „The Allfather Awakes“, s možda i najboljim solom, pa „Oden’s Hunt”, a posebno strukturalnija „Ascending Like an Eagle” naslovi su koji se ne bi trebalo preskakati. Baš kao i album kao jednu postojanu, čvrstu i nedjeljivu cjelinu.

Ako postoji bend koji zna pomiriti  melodiju i agresiju, spojiti ih s folklorom i vikinškom tematikom, onda su to svakako oni, momci iz vulkanskih dubina Mordora. U konačnici, najkraća su, i najtočnija, definicija za „viking metal“.

Neki bi rekli i „Motörhead death metala“.