Annahstasia / Tether

Kada se pojavila na sceni, negdje tamo 1984. godine, Sade Adu (punim imenom: Helen Folasade Adu) je postala instant senzacija. Prelijepa tamnoputa djevojka koja krasno pjeva vrlo profinjeni soul je bila baš ono što je tada trebalo glazbenoj sceni, utopljenoj u moru novoromantičara koji su iskakali iz pašteta. Sa svojim bendom nazvanim jednostavno po njoj – Sade – začas je zasjela na valove radio stanica i vrhove top-lista.

Fast forward četrdeset godina, i eto nam Annahstasije, prelijepe tamnopute djevojke koja krasno pjeva, a sa Sade dijeli i Nigerijsko podrijetlo. No, ova djevojka ne dolazi iz Londona, nego iz Los Angelesa, i ne pjeva soul, niti ikakvu drugu inačicu R&B-ja.

Na prve zvuke njezina glasa s debija Tether otplutao sam dvadesetak godina unatrag, do albuma Grace neprežaljenog Jeffa Buckleyja i njegove obrade pjesme „Lilac Wine“ koju je svojevremeno izvela neponovljiva Nina Simone. Teško mi je sada točno objasniti zašto je to tako, ali „šparnost“ aranžmana i nekakva posebna izražajnost u glasu, uz minimalističku instrumentalnu izvedbu su svakako faktori. Opet, za razliku od Jeffa, Annahstasijina snaga leži u „donjim lagama“, uz nekakvu „oštricu“ u njezinu glasu koji „reže“ slično kao i onaj Nine Simone, dajući joj tako savršenu prirodnost koju danas rijetko čujemo kod pretreniranih i „ukalupljenih“ glazbenih zvijezda. A ako je vjerovati Pitchforku, upravo su to pokušali napraviti i s Annahstasijom čije je pjevanje i sviranje gitare (uz izgled) odavno privuklo „egzekutive“ iz glazbene industrije koji su je htjeli pretvoriti u R&B zvijezdu.

Međutim, Annahstasia preferira glazbu koju su stručniji od mene klasificirali kao folk. I to su sjajne vijesti za sve nas. Međutim, ovo „folk“ treba uzeti sa zrnom soli. Poneka od pjesama će vas podsjetiti na ono što je radio Nick Drake (ali malo više minamilistički), ili na njegova pajdaša Johna Martyna, samo bez električne gitare. A nije da se nisam sjetio i Nicka Cavea u pojedinim trenucima. Dakle, o takvom folku govorimo ovdje.

A o čemu nam Annahstasia pjeva? O kompleksnosti veza, o ljubavima sretnima, dvojbenima i nesretnima, o vlastitim nesigurnostima i ranjivostima, i o (ne)snalaženju normalnim životnim situacijama. To cijelom albumu daje dozu zrelosti kakvu ne biste očekivali od nekakve pripadnice GenZ. Annahstasia se na momente čini kao jedna stara duša koja dobro čita „ins and outs“ suvremenog Svijeta, a opet razumije kompleksne emocije koje su u današnjem dobu Instagrama, TikToka i 15 sekundnih umjetnosti, praktički izgubljene.

Tether je većinom odsviran u klasičnoj chamber-pop maniri, a što znači da će te, osim akustične gitare, čuti i gudačke instrumente, flautu i nezaobilazni klavir. Iznad svega toga lebdi Annahstasijin sjajan glas koji vas podsjeća čas na Tracy Chapman, a čas na Anohnija (ex-Anthony And The Johnsons), prilagođavajući se svakoj od pjesama kako bi se do maksimuma iskoristio emotivni potencijal svake. Album počinje krajnje minimalistički, uz gotovo a capella otpjevanu „Be Kind“ i polako raste do sredine albuma („Overflow“), da bi se onda smirio uz krasnu „Silk And Velvet“, koja nudi vlastiti mali crescendo uz stihove: „Maybe I’m a moralist, an anti-capitalist/Who sells her dreams for money/To buy her silk and velvet“. Album završavaju (opet) tiha i instropektivna „Satisfy Me“ i himnična, gospelovska „Believer“ koja će vas posjetiti na recentna djela gore spomenutog gospodina Cavea.

Dok ovo pišem i slušam prekrasnu „Unrest“, izlazi mi obavijest na Deezeru o novom singlu jedne i jedine Joni Mitchell, pa baš mislim jeli prerano povući paralelu između ove naše debitantice i najveće kantautorice ikada. Vjerojatno jest, jer ne znamo u kom će se smjeru ovo kretati, ali inicijalna iskra svakako postoji. Da, Tether je tako dobar. Odličan, pače. Ovako zreli debi album nismo čuli već jako, jako dugo.

Malo je vjerojatno da će Annahstasia „zasjesti na valove radio stanica i vrhove top-lista“ kao što je to napravila Sade, ali ja joj to od svega srca želim. A to želim i nama. To će, naime, biti znak da smo se probudili u nekom „boljem Svijetu“.