Creeper / Sanguivore II: Mistress of Death

Nakon što su  2023. godine objavili album Sanguivore, britanski goth rockeri Creeper objavili su nastavak istog, Sanguivore II: Mistress of Death.  Album je objavljen simbolično na Noć vještica i nastavlja priču o vampirskom bendu  usred 80-ih godina prošlog stoljeća. Glazba koju kreiraju Creeper je čudni spoj goth rock i glam metala osamdesetih. Da, baš tako.

Album započinje svojevrsnim interludijem „A Shadow Stirs“, u kojem Patricia Morrison (ex-The Sisters of Mercy), kao naratorica, među ostalim kaže: “Rock glazba je horny vampir i večeras će se gostiti tobom.” Ova rečenica može poslužiti kao manifest i dramaturški okvir za cijeli album Sanguivore II: Mistress of Death. Na prvom slušanju za uho ‘zapinje’ pjesma „Blood Magick (It’s a Ritual)“. Glam pjesma koja upotrebljava kombinaciju popularnih sweet i glam metal hitova osamdesetih s vampirskom tematikom, gotovo kao da Kylie Minogue kao vampirica pjeva u glam metal bendu osamdesetih. Cijelli album i jest nešto između Broadwaya i Sunset Stripa. Naslovna pjesma „Mistress of Death“ ima teatralni uvod uz istaknute klavijature,  ali, za razliku od „Blood Magick (It’s a Ritual)“ ova pjesma se previše oslanja samo na osamdesete, možda je i najlošija pjesma na albumu. U „Daydreaming in the Dark“ bend se poigrava neonskim synthovima i glam rockom u maniri kasnog Dokken stila. Umjereno brz ritam,  pamtljiv refren s naglaskom na melodiju, ne na riff te mi se radi toga možda i ne sviđa. Nedostaje u ovoj pjesmi više goth patine. Pjesma „Headstones“ je najizravnija, najenergičnija stvar na albumu koja najjasnije povezuje rane punk korijene benda  s aktualnim glam-metal stilom, a goth patine ima koliko treba. Ova pjesma je   i prvi singl koji je najavljivao album.  Tekst opjevava rock’n’roll kao samodestruktivni put.

 Treći singl koji je skinut s albuma jest „Prey For The Night“. Pogledate li video za pjesmu jasno će vam biti tko je uzor Williamu von Ghouldu (svakako je to Andrew Eldritch). Pjesma se može opisati kao pjesma opasne sporosti, žanrovski najviše goth / dark, možda jedna od najdubljih pjesama na albumu. Kao što je „A Shadow Stirs“ interludij cijelog albuma, „Pavor Nocturnus“ je epilog albuma Sanguivore II: Mistress of Death, koji na kraju ploče lagano zatvara cijelu priču. Power-balada koja spaja mrak i romantiku uz stih “I know it’s only rock’n’rol“

Album je dobra kombinacija heavy metala osamdesetih, horror-estetike i  suvremenog goth metala. Creeper  ima hrabrost i odlučnost u širenju žanrovskih granica. Ovo je album koji se ne srami ukazati na svoje uzore poput Meat Loafa, Rocky Horrora i Sisters of Mercy, ali i komponirati i odsvirati sve u glam rock- metal stilu. Ipak, čini se kako, u odnosu na prvi Sanguivore, novi materijal se manje oslanja na punk-energiju koja je činila prethodnik za pola koplja boljim.  Sanguivore II: Mistress of Death je ambiciozan i zabavan nastavak koji pokazuje da Creeper nisu kratkotrajan fenomen. Album nudi dovoljno zaraznih refrena, teatralnosti i horora da zadovolji slušatelje željne mračne romantike, a pritom se ne ustručava ući na područjena kojima još nitko nije bio.