Halestorm / Everest

Halestorm su 1997. godine u okrugu Red Lion, Pennsylvania u svojim ranim tinejdžerskim godinama osnovali sestra i brat Lzzy i Arejay Hale. Šest, odnosno sedam, godina kasnije priključili su im se gitarist Joe Hottinger i basist Josh Smith i taj je kvartet još i danas ‘u sedlu’.

Dug su put prošli od prvih ideja o zajedničkim nastupima, pa do onoga o čemu sanja svaki ‘mali’ bend koji karijeru počinje u zadimljenim klubovima, pred (školskim) prijateljima, rodbinom, sugrađanima. Da će jednog dana postati značajno ime na sceni.

Njihova kvaliteta i, nadasve, sirova, iskrena rockerska nutrina i autentičnost zapažena je u diskografskom gigantu Atlantic Records, koji im 2009. godine objavljuje s/t debitantski album. I tu počinje uspon među rock publikom i kritikom. A kada su za singl / video-spot “Love Bites (So Do I)” s albuma “The Strange Case Of…“ (2012.) osvojili Grammy za najbolju hard rock/metal izvedbu, povratka na staro više nije moglo biti. Postali su velik bend.

Albumi „Into the Wild Life“ (2015.) i „Vicious“ (2018.) su dodatno formirali zvuk, a beskompromisni nastupi uživo postali trademark benda. ‘Pandemijski’ „Back from the Dead“ izašao je 2022. i njega su dva puta promovirali na koncertima u Zagrebu. Iste godine kao support Alter Brigdeu u Domu sportova, a onu kasnije u Tvornici kulture. Tada se i naša publika mogla uvjeriti o kako se dobrom bendu radi.

Konzistentna uzlazna putanja nastavljena je i na novom albumu „Everest“, još jednom u nizu osobnih glazbenih priča. Odlučan, direktan, moderan hard rock s buntovnim zvukom i iskrenim, hrabrim, katarzičnim tekstovima prozračivanja duša i tijela. Priča o putovanju benda, punom prekrasnih završetaka i novih početaka, kako su naveli u opisu. Lzzy je sa svojim stasom, glasom, buntovnom energijom, strašću, outfitom, ali i magnetskom privlačnošću, elegantnom ženstvenošću i samopouzdanjem utjelovljenje predvodnice rocka novoga doba. Nešto kao Joan Jett s početka 80-ih, sjetit će se stariji rockeri. Njezina osobnost, liderstvo, te snažni, glasni, izdržljivi vokali temelj su i ovoga albuma. „Everest“ je najžešći, najkompleksniji, ‘najteži’, najodvažniji, ali i najuzbudljiviji, najemotivniji album benda, organskog zvuka sa zanosnim, burnim, katkada i frustrirajuće-bijesnim songovima. Uz spomenutu vokalnu dominaciju, ono što treba istaknuti su neiscrpna, gromovita energija u bubnjevima i složeniji, kompleksniji i utjecajniji gitaristički dijelovi. Generalno, zajedništvo i kemija koja na njemu vlada jača je nego na bilo kojem od ranijih albuma. To se čuje i osjeća. U biti, dok ga slušate, „Everest“ djeluje kao da ste na koncertu benda. Prirodno, neposredno, susretljivo, smjelo i odvažno. Reprodukcija nastupa uživo, recimo to tako.

Uvodna pjesma „Falling Star“ oštrijih metal-groove riffova kroz kombinaciju agresivnih, beskompromisnih, s laganijim, emotivnijih ritmovima u svojoj strukturi poprilično vjerodostojno prezentira promjene raspoloženja. Od melankolije, preko frustracije pa do prozračnijih osjećaja da nije sve tako mračno, donosi u sebi jedan značajan dio koncepta albuma.

„Everest“ je odvažna pjesma srednjeg i baladnog tempa sirove moći i naglašene emocije, “Like a Woman Can” je sličnog tempa, nešto mekšeg, bluesy-soul-cinematic ambijenta popunjenog piano izvedbama, a na tragu su im “Darkness Always Wins” i „Gather the Lambs“, s još jačim utjecajem emocija i živahnijim, ekspresivnijim gitarskim radom, posebno onim u solo formama.

„Watch Out!“ i „K-I-L-L-I-N-G“, pjesme su jedinstvenije forme dosadašnje karijere benda, žučnih vokalnih vriskova, moćnih harmonija i razvratne, nezadržive energije s thrash i ispreturanim, razvratnijim alt-metal elementima, pomalo nalik na ranije SOAD radove. 

Raspojasanost drugog dijela albuma smiruje „How Will You Remember Me?“, lijepa balada koja na simboličan način, u štogod pozitivnijem tonu, ovu priču dovodi do svoga kraja.

„Everest“ je još jedan bitan komad evolucijskog ciklusa ovog izvrsnog američkog benda, jednog od rijetkih koji na tako uspješan i uvjerljiv način osobna emotivna stanja i događanja preslaguje u kompleksne glazbene cjeline. 

Koje će, baš poput njegova četiri prethodnika, sigurnu zvučati jako dobro na koncertima. Čak se čini i bolje od njih.