Mimika Orchestra / Medzotermina

Mimika Orchestra možemo nazvati progresivnim jazz/world ansamblom koji je 2010. godine osnovao saksofonist, skladatelj i koreograf Mak Murtić zajedno s vokalisticom Majom Rivić u Londonu. Danas ansambl djeluje iz Zagreba i okuplja oko dvadeset glazbenika. U svojem radu spajaju balkansku i mediteransku tradiciju, jazz, avangardu i konceptualnu glazbu, stvarajući prepoznatljiv i slojevit zvuk. Njihova prethodna izdanja, Divinities of the Earth and the Waters (2018.) i Altur Mur (2022.), ukazuju kako Mimika sustavno gradi narativne albume koji istražuju mitove, identitet i transformaciju. Novi album, Medzotermina, zaokružuje tu tematsku trilogiju i donosi svojevrsni završetak jednog konceptualnog ciklusa. Murtić i ansambl ovdje spajaju staroslavenske i mediteranske mitove s refleksijom suvremenog društva, istražujući odnos između pojedinca i kolektiva, homogenizaciju kulture, resursa i identiteta.

Album sadrži devet skladbi, među kojima se ističe ranije objavljeni singl „Pustoš (Wasteland)”, koji je poslužio kao uvod u temu. Murtić ju opisuje kao prikaz posljednjih trenutaka protagonistice u svijetu u kojem su vrijednosti urušene, identitet izobličen, a društveni odnosi preispitani. Cijeli album postavlja pitanja: što se događa kada mitovi i rituali izgube potporu društvene prakse? Što se zbiva kad tradicija i suvremenost kolidiraju? U tom prostoru nesigurnosti Mimika Orchestra pronalazi svoje umjetničko polje. U skladbi „Zrcalo (Mirror)” Mimika preispituje granice osobnog i kolektivnog identiteta, gdje se mit pretvara u zrcalnu sliku suvremenog čovjeka, koji je izgubljen ali svjestan svoje potrage. Skladba „Klapa za zemlju” posebno se izdvaja, riječ je o ženskoj klapskoj pjesmi s jednostavnim, ali višeslojnim tekstom. U završnim stihovima „Ča su moje, moje misli šporke?! / Ne… Samo da se prisitin.” osjeća se suština albuma: sjećanje kao čin identiteta, povratak izvoru, ali i suočavanje s njegovim lomovima.Zvukovni potpis ansambla uključuje mješavinu jazz improvizacije, balkanskih modaliteta, velikih ansambl aranžmana i etno instrumenata, uz glazbeno-filozofsku naraciju koja povezuje glazbu i priču. Produkcijski, album zvuči bogato i filmski; slojevi puhača, perkusija i vokala stvaraju dojam ritualne glazbe koja pulsira između tradicije i eksperimenta. Većina materijala snimljena je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, što dodatno naglašava ambicioznost projekta. 

Medzotermina potvrđuje kako  je Mimika Orchestra jedna od zanimljivijih glazbenih formacija domaće scene. Njihova glazba istodobno je kompleksna i stvarajuća. To je glazba koja zahtjeva  pažnju, ali zauzvrat pruža iskustvo koje nadilazi žanrovske okvire. Za slušatelje otvorene prema proširenom jazz-world izrazu i angažiranoj glazbi, ovo je djelo koje se sluša više puta i svaki put otkriva nešto novo.