Lily Allen / West End Girl

Odmah na prvu slušanje, lijepo se čuje kako je pred vama raspižđena ženska. Upravo izašla iz lošeg braka u kojem nije bila zadovoljna. Muž joj je bio nevjeran i istresla je 14 ekspresivnih pjesama u kojima prosipa svoju intimu, svoje strahove, sumnje, ispade i emocionalne rošade koje su je pratile od prvih dvojbi pa sve do konačnog razlaza. Intenzivno i imerzivno.

Okej, malo se teško stvarno poistovjetiti s Lily Allen – ako nešto malo znamo o njezinom privatnom životu, pristupu poliamoriji, otvorenom braku, korištenju usluga seksualnih djelatnika tijekom braka, posvemašnjom raskalašćenošću i ostalom što su proživjeli rijetki smrtnici –  ali te žute trač trivije nisu nikakva zapreka za uspješno uživljavanje u ovaj pripovjedački album. Kronološki poredane pjesme u svojoj narativnoj strukturi pletu priču i donose cjeloviti uvid u propast jedne ljubavi raspoređene po poglavljima. I pri tome donose obilje humora, suza, podignutih obrva i padanja vilice. Zapravo, radi se o poprilično dobrom albumu u zahvalnoj temi.

Bilo je i prije uspješnih albuma o razvodu i prekidima bolnih veza. Na primjer Beyoncé sa svojim “Lemonade”, Adele s “30” ili Björk s “Vulnicura”. Da ne bi samo žene uspješno tematizirale propali brak, malo ruke dao je i Marvin Gaye sa svojim “Here My Dear”. Ima dakako još primjera i svaki se povremeno zavrti u kutku nečijeg slomljenog srca. Netom rastavljena gospođa je to napravila brutalno iskreno, emocionalno sirovo i vrlo, vrlo direktno.

Ukupno peti album Lily Allen nakon sedam godina pauze navodno je napisan i snimljen u svega nekoliko dana. Već je dugo najavljivala kako će njezin sljedeći album biti konceptualan, i sad kada je on pred nama, u trenutku kad rastava braka koincidira s ovim izdanjem, sve zvuči kao sjajno tempirana bomba. Naravno, nitko ne zna koji su dijelovi autobiografski a koji fikcionalni pa nam to ostaje na vlastitu intuiciju i prosudbu. No svakako je nevjerojatno zabavno pomisliti da se sve to i dogodilo.

Lako je zamisliti situaciju u kojoj pri obiteljskom ručku, suprug govori o teniskom meču kojeg je odigrao tog prijepodneva ili dan prije. I stižu neke poruke na telefon. A priča o tenisu se nastavlja uz dobru klopu, raspoloženje i smijeh. Dok u jednom trenutku ne čujemo ženino pitanje: „Tko je Madeline?“. No ručak se nastavlja i događaji s tenisa se ne prekidaju. Ali ona ne odustaje. „Tko je Madeline?“.

Madeline pak ima svoje zasebno poglavlje u kojem uvjereno objašnjava kako je imala potvrdu da je cijeli angažman bio dio dogovora i da su svi znali svoje uloge. I kako je s druge strane svi vrlo poštuju i cijene. I da je ona zapravo vrlo razočarana s njezinim suprugom. A tek priča o momačkom stanu. Suprug je rekao da mu treba prostor za trening. Da može vježbati borilačke vještine. Tamo je bio „dojo“. Ali je zapravo bila i „Pussy Palace“. Život protagonistice je kroz kratko vrijeme postao emocionalni ćumez. Ne stvarno, tko je Madeline?

Bolne i traumatične životne situacije znaju kod umjetnika probuditi inspirativne muze i kreirati nevjerojatno snažna i kvalitetna djela. „West End Girl“ se može okarakterizirati kao njezin najbolji album još tamo od “It’s Not Me, It’s You”. Tada se Lily opako bližila tridesetima i sa sjetom se sjećala dok je imala 22 i puno više izbora i slobode. Tada je razmišljala o tome kako je prošlo vrijeme za ozbiljne promjene u životu ako si se do tad oslanjala samo na svoj izgled. Danas je prešla četrdesetu i pjeva o tome kako je nemonogamna mama s profilom „Dallas Major“ na aplikaciji za upoznavanje parova. Uvijek neki problemi. 

Lily Allen sigurno ima tu sposobnost da kroz glazbu prikazuje stvarne, neugodne detalje svog života s gorčinom i dubinom. I opakim humorom. Zato cijeli koncept možemo pohvaliti jer se doista radi o sjajnom pop projektu s britkim tekstovima i odličnim melodijama. 

Još mi nisi rekao tko je Madeline?