Moonspell / Far From God

Petogodišnje razdoblje između dvaju studijskih albuma Moonspella, najdulje od svih dosadašnjih, okončano je izlaskom trinaestog izdanja „Far From God“.

Tematski, vodi nas kroz Baudelairovu ljubav, egzistencijalnu krivnju i iskupljenje, vampire i vukodlake, a stilski je to povratak u najranije razdoblje. Oslonjeno na ostavštinu Sisters Of Mercy i(li) Fields Of The Nephilim. Neki bi kazali i da je to ‘povratak korijenima’, a nama se čini kao lagana šetnja kroz tri desetljeća dugo putovanje jednog od lidera i, definitivno, jednog od utemeljitelja modernog gothica. S naglaskom na najraniji period djelovanja.

Afirmativniji, raznovrsniji, dinamičniji, slojevitiji i zanimljiviji od prethodnika „Hermitage“, „Far From God“ kroz mračnu atmosferu donosi dramatičnu filmsku priču nepatvorenih emocija, tjeskobe, romantike i elegancije, upakiranih u gotičku estetiku. 

Fernandovi vokali su prikladno turobni, duboki, rezonantni i osviješteni i premda katkad zvuče kao iz groba, friško, izvučeni i ovdje uvjerljivo prenose esenciju svoga postojanja. Gitare su zgusnute, s iznimno osjećajnim solodionicama, s tek na momente ražešćenim riffovima, a međuigre ritam sekcija i izraženo ambijentalnih klavijatura, te povremenih, efektno zamračenih synth-implantanata, podržavaju visoku razinu harmonije i dinamičnosti. Naravno, sve u kompletu s naglašenim mračnim melodioznošću, pojačanog obujma nego je to bio slučaj zadnjih nekoliko albuma. 

„Cross Your Heart“ je logičan odabir za singl, protočan i melodičan, značajno catchy, dok je naslovna “Far From God”, himna tragične vampirskoj ljubavi, jaka pozivnica ljubiteljima Sisters Of Mercy. ”Biblical” je možda i najbolja stvar, s miksom ‘šaputavih’ i gnjevnih vokala, suptilnim, iznimno ugodnim gitarama, rasprostranjenim bas linijama i hard–rockerski prosvjetljenijim klavijaturističkim pasažima, te lakoćom prolaza kroz različita raspoloženja. „The Great Wolf In The Sky“ spomenutim karakteristikama dodaje i gudačke izvedbe Alicia Nuhro, koje, po defaultu, u kompletan koncept unose epsku dramu.

Drugi dio albuma donosi pjesme s više sporijih, goth-doom karakteristika, probojnijih riffova i soliranja, energičniijh (growl) pjevanja i rasprostranjenijih ritmova. Pa bi u „Our Freedom to Fall“, a posebno u najkompleksnijoj, ili ako kome tako bolje paše, najprogresivnijoj, pjesmi „Reconquista“, velika većina konzumenata njegove glazbe najprije prepoznala Moonspell.

“Far From God” kao cjelina, u konačnici, ne nudi neka posebna iznenađenja, što, vjerujem, nitko od Moonspella niti nije očekivao. Ili malo tko jeste. Ali, kad ga slušate (zatvorenih očiju i otvorenog uma) imate osjećaj kao da gledate film s opisanim scenarijem, za kojeg vam se čini da donosi nešto novo.

To je ono što ga čini dobrim. Čak i malo više nego samo dobrim.