Neutral Milk Hotel / In The Aeroplane Over The Sea

Kako opisati ovaj album nekome tko ga nije čuo? Nije to nešto najneobičnije što ćete u životu čuti (tu titulu smo rezervirali za „Kapetana goveđeg srca“ i njegovog kompanjona Franka Zappu), ali bogme nije baš ni nešto na što možete naletjeti na nekom radiju (osim možda Radio Studenta i Yammata). Za vokalnu izvedbu Jeffa Manguma možete reći da čovjek pjeva iz sveg srca ili da se „dere k’o vol“, ovisno o vašim glazbenim preferencama, a instrumentalni dio možete nazvati nadahnutim folk interpretacijama ili čudnim trubačkim orkestrom s distorzijom. No, činjenica je da se nekima jako svidjelo ono što su čuli, pa je cijela priča dovela do stvaranja jednog od (naj) kultn(ij)ih indie bendova svih vremena, a najbolji opis njihov njihove glazbe koji sam pročitao negdje na webu je sadržan u kovanici „fuzz-folk“.

Kao ni većina, nisam „pokupio“ In The Aeroplane Over The Sea kad je nastao, nego tek tamo sredinom nultih, kada se o tome raspisao Pitchfork, uvrštavajući to „čudo od albuma“ u kojekakve najnajnaj liste. Još kad sam na allmusic.com vidio da je album podaren sa punih pet zvjezdica…

Dakle, Neutral Milk Hotel su začeti u domu gorespomenutog Jeffa Manguma krajem 80ih godina prošlog stoljeća kao (samo) Milk. Jeff je snimao nekakvu glazbu na audio kazete i razmjenjivao ih sa kolegama i istomišljenicima koji su se kasnije spojili u nekakav kolektiv nazvan Elephant 6, a koji su, među ostalima, činili neki od poznatijih indie bendova kao što su Apples In Stereo, of Montreal i Olivia Tremor Control (ono što ih je vezivalo je bila ljubav prema britanskoj psihodeliji 60ih). Temeljem tih i takovih snimki, Mangum je dobio priliku snimiti album za Merge Records, no prije su morali promijeniti ime jer je postojao neki drugi bend s imenom Milk. U skladu s vremenom i indie trendovima, dečki su se preimenovali u Neutral Milk Hotel, te izdali svoj prvi lo-fi album pod nazivom On Avery Island (1996.), neloš uradak, ali ni blizu dovoljno konzistentan da bi ih izbacio na veliku pozornicu. No, to je ipak bilo dostatno da ekipa iz Merge Records „odriješi kesu“ i investira u značajno bolju produkciju slijedećeg albuma, pa je In The Aeroplane Over The Sea ugledao svjetlo dana u veljači 1998. godine.

Čini se da Jeff zapravo nije znao što ga očekuje jer ga je već ograničena slava isprepadala do te mjere da je odmah po završetku turneje koja je uslijedila po objavi albuma, napustio bend i povukao se u anonimnost. To je, vjerojatno, dodatno doprinijelo popularnosti albuma koji se dosta dobro prodavao za jednu indie kreaciju, pa je cijela priča dobila mitološku težinu. Tijekom nultih, Jeff je znao odsvirati gdjekoji solo koncert, a onda je iznenada ponovno okupio bend i odradio svjetsku turneju od 2013. do 2015., pa ponovno raspustio ekipu, izjavivši da su daljnja okupljanja malo vjerojatna.

Imali smo sreću da tijekom te turneje, Neutral Milk Hotel posjete Zagreb (2.6.2014.), a ja sam skoro imao nesreću da me s tog koncerta u Tvornici Kulture izbace, jer sam pokušao okinuti jednu fotku za uspomenu, unatoč potpunoj zabrani snimanja (to bi mi vjerojatno i uspjelo da nisam zaboravio isključiti blic na mobitelu ). Kako bilo, danas se na jubitou može pronaći gdjekoja snimka s te turneje, ali nijedna iz Zagreba – baš zanimljivo.

Već pogledom na omot albuma možete vidjeti da vas unutra ne očekuje ništa konvencionalno. Nadrealna viktorijanska slika mladića koji se kupa u moru i gospođe koja umjesto glave ima nekakvo raspolovljeno voće, podsjeća pomalo na crtiće Terryja Gilliama iz Monty Pythonovog Letećeg cirkusa. A tek kad vidite da se prva pjesma zove „King of Carrot Flowers pt.1“, a slijede ju istoimena, ali „pts 2 & 3“ te „Two-Headed Boy“, pomislit ćete „Mila majko, u što sam se ja upustio…“. Pa kad krenete slušati, a nakon par minuta luđak se dere „I looooove youuuu Jesuuuus Chriiiist!“….

U tom trenutku ste na samoj ivici… ili ćete ugasiti svoj audio uređaj i nikad više vam neće pasti na pamet to pokušavati (kod kuće ili vani, svejedno), ili ste se već zakačili i slijedi vam sjajno zabavnih 30ak minuta.

Dakle, glazbeno je ovo jedan produženi party za sva vremena. Ima tu ludih polki („Ghost“), valcera (naslovna „In The Aeroplane Over The Sea“) i drugih špelancija, ali i glazbe za sprovode („The Fool“), glazbe za vjenčanja („Ghost“), a bogme i glazbe za introspekciju („Oh, Comely“). Pravo narodno veselje, otkačeno na svaki mogući način. Tu su i razne trube, harmonika, rog i nekakav komad pleha koji liči na starinsku pilu i koji stvara najčudnije moguće zvukove, eventualno usporedive sa zvukom teremina. A povrh svega mahnito pjevanje Jeffa Manguma koji se dere k’o da nema sutra. Čovjek jednostavno pjeva iz svega srca iako mu glasovne mogućnosti nisu baš prevelike. Otprilike kao Boris Dvornik u Malome mistu, pa onda još pomnoženo s tri. To raspjevano srce je veliko kao planina, ali još su veća pluća. Naime, pokušate li pjevati uz njega, dobre šanse su da ćete ostati bez zraka dok Jeff nastavlja ispjevavati svoje sulude stihove koji govore o Anni Frank koju su živu zakopali 1945., a ona se reinkarnirala kao dječak u Španjolskoj koji svira klavire napunjene plamenom.

A taj tekst nije ni blizu najčudniji. Tako „dvoglavi dječak pliva u čaši“, „mlijeko i sveta vodica padaju s neba“, a „sperma je zaflekala vrhove planina“. Sve u svemu jedan suludi trip koji se čini potpuno nepovezan. Ipak, daju se tu iščitati neke čudne seksualne aluzije koje Jeff vuče negdje iz djetinjstva i potreba za osvetom djevojci koja ga je odbacila, posebice u centralnoj baladi „Oh Comely“ koju na koncertima izvodi sam na stejdžu, sve do sedme minute kad se bend uključuje s trubama u himničnoj završnici koja podsjeća na onaj zbor iz filma Balkanski špijun koji isprobava u Bubulejinom susjedstvu. Bizarno do krajnosti, ali opet tako slušljivo i nevjerojatno zabavno.

Koncert koji sam vam spomenuo bio je sjajan. Neutral Milk Hotel su otprašili manje-više cijeli In The Aeroplane Over The Sea, dopunjen s nekoliko sjajnih stvari s On Avery Island. Bend – nekoliko bradatih likova koji izgledaju kao da su drugovali sa Snjeguljicom – je zvučao odlično, a što se nažalost ne čuje na raspoloživim bootleg snimkama na jubitou koje su snimane mobitelima (očito bez blica ).Kultni status koji su Neutral Milk Hotel stekli ovim albumom nije ni najmanje nezaslužen. On će podijeliti publiku, ali ima sve karakteristike glazbenog remek-djela. Konceptualno (štogod taj koncept bio) je zaokružen, odlično je odsviran i posve je originalan. Iako sam gore kao čudake spomenuo Captaina Beefhearta i Zappu, možda bi bilo bolje ovaj album usporediti sa Hangman’s Beautiful Daughter kojim su Incredible String Band začudili javnost krajem 60ih. Ali ni to potpuno ne stoji jer su Neutral Milk Hotel daleko pristupačniji. Ovdje, mislim, nisu u pitanju droge, nego samo jedna pomalo uvrnuta autorska duša, koja si je dala oduška i iskrcala sve svoje tlapnje i fantazije na jednom mjestu. Kako bilo, svidio vam se ili ne, zaslužuje da ga barem jednom preslušate. Dobru zabavu vam želim.