Nine Treasures / Seeking The Absolute

Nije da ih i prije nije bilo, no nekako je dojam da se bendova koji spajaju modernu i tradicijsku glazbu svojih predaka unatrag tri desetljeća na glazbenoj pozornici pojavio ekstremno veliki broj. Mnoga su povijesno-kulturološka podneblja u tom razdoblju poprilično detaljno istraživana, a nekako najviše ono Europsko. Barem s našeg gledišta.

Zanimljivih (i znanih) grupacija koje istražuju nasljedstvo svojih predaka dosta ima i na Srednjem istoku, a zadnjih godina počelo ih se sve više otkrivati i u (nama) dalekim zemljama. Jedan iz kategorije koji se etablirao na europskom, pa i američkom, tržištu je mongolski sastav THE HU. Kojeg smo, btw., lani imali prigodu pogledati i kod nas. Nije jedini kojem se uspjelo internacionalizirati, no zbog bliskosti s glavnim akterima ove priče najlogičnije je bilo percipirati baš njega.

Naime, Nine Treasures, o njima je ovdje riječ, sastav je čija je glazba također bazirana na mongolskom folkloru. Odnosno integraciji tradicionalne mongolske vokalno-instrumentalne baštine u (alternativni) heavy metal. Može i obrnuto. Bend 九大圣器 (kineski) osnovan je 2010. godine, ime mu je vezano uz skupinu predmeta iz drevne mongolske kulture, a tekstualna tematika se, logički, bavi mitologijom i bajkama Mongolije. Dečki su iz unutarnje Mongolije, a trenutno žive u Pekingu. Da i to kažemo. Nije nevažno.

Partnerstvo s Metal Blade Recordsom izrodilo je prvo globalno, a ukupno peto studijsko izdanje, “Seeking The Absolute“. Ono što je nedvojbeno je da Nine Treasures s ovim albumom kreće, pa ne baš ispočetka, ali s novih startnih pozicija. Najprije iz razloga dostupnosti na svjetskim tržištima, a ne manje važno je da se radi o sasvim solidnom izdanju koje bi, dijelom i ‘pogurano’ uspjehom THE HU, moglo zainteresirati značajan dio publike. I koje je štogod kompleksnije od dosadašnjih.

“Seeking The Absolute“ je album koji, kako rekosmo, na organski način spaja (i sudara) metal instrumentacije s autohtonim žičanim instrumentima balalaikom, morin khuurom (violina s konjskom glavom, svira ju Nars) i mongolskom lutnjom (tovshuur). Askhanova vokalna izražajnost također teži spoju povijesti i moderne, kombinirajući konvencionalno, clean i staloženo, s nervoznim, grlenim, jurišnim pjevanjima, karakterističnim za dalekoistočnjački melos. Očekivano utjecajan gitaristički rad (Saina), uz rocku i metalu karakterističan melodijski pristup, teži i k eksperimentalnijem, grubljem, alternativnijem načinu izražavanja.

Uglavnom, efektno je to spojen, naglašeno atmosferičan, živopisnim načinom u pjesme pustolovnog duha ozbiljnog progresivnog kapaciteta sjedinjen heavy i folk metal. Kao što je, recimo, „Real Dream“. U uvodnom dijelovima sve su one ‘satkane’ od tradicijske glazbe, no nakon nešto sekundi udari energije odvode ih u metalnije horizonte. I u svima se kroz oprečnosti težih i relaksirajućih tonova, osjećaju kontrasti svjetla i tame, potištenosti i optimizma. 

„Until Now“ je najjasnije na tom tragu, tečna i temperamentna jednako kao i „Indecision“, a instrumental „Yellow-Black Storm“ u ranoj fazi primiruje moguće rasplamsavanje strasti. „The Ultimate Evolution“ u većem je dijelu mirnijeg ritma, da bi se ‘razljutila’ u završnom dijelu, a kroz instrumental „Lonely Old Horse“ dominira nervozna violina, oštri riffovi, pulsirajući bas (Orgil) i razoran bubanj (Namra).

Naslovna „Seeking The Absolute“ je razigrana pjesma, progresivnijeg  ‘toucha’ i univerzalije tekstualne tematike, a govori o održanju vjere i traženju konačne istine, Svojevrsna poruka samome sebi, neka vrsta samoohrabrenja.

Nakon što su na azijskom kontinentu odsvirali više od 100 koncerata i nastupali i pred 80 000 fanova, nema dvojbe da je došlo vrijeme da Nine Treasures upozna i publika u svim dijelovima svijeta. 

Doduše, milijuni streamova i festivali tipa Wacken Open Air ili Woodstock Poland učinili su ih poznatim, no za stepenicu više trebao je i jedan ovakav album. I dobar i dostupan

S njim su Nine Treasures, kako ističu, spremni osvojiti Ameriku i Europu. Ajde da i to vidimo. I čujemo.