Pet Shop Boys / Disco 5

Priča kaže da je Chris Lowe htio nazvati ovaj nastavak Disco franšize – “Disco Fünf”, no nekako su putem odustali od takve ideje. Malo nam može biti žao jer nova kolekcija mixeva ima nekih manjih germanskih referenci, no u njemačkom govornom području ova će se petica ionako moći čitati kao “fünf”. Kako će se izgovarati u našem kraju, ostaje na svakome od nas.

Dakle, peta po redu kompilacija remixeva u kojima Pet Shop Boys rade obrade i plesne verzije svojih i tuđih pjesama ugledala je svjetlo dana krajem studenog. Ubrzo nakon nje, PSB objavljuju datume svojih avangardnih koncerata u kojima će izvoditi samo one pjesme iz svoje karijere koje nikada nisu bili singlovi i one pjesme koje su završile na B stranama tih istih singlova.

Istini za volju, iako su perceptivno bili dio mainstreama, PSB su nerijetko bili prava avangarda po mnogočemu. Prije petnaestak godina kada su cvjetali ilegalni downloadi, oni su bili prvi veliki izvođač koji su svoje nove albume davali besplatno po youtube-u. Nekad je to bilo nezamislivo. A znamo da danas svaki novi album bilo kojeg izvođača isti dan po izdavanju uredno možemo naći po bespućima interneta. Tennant i Lowe su vjerojatno među prvima skužili da se ne isplati boriti i sve svoje studijske radove počeli nuditi na izvol’te. 

Isto takva avangarda nekada su bili i ovi „Disco“ albumi. Danas možda to više nije tako učestalo da muzičar redovno objavljuje i svoje remix stvari, ali Pet Shop Boys njeguju npr. i anakronu formu singlice s A i B stranom pa za njih možda možemo reći da su istovremeno i avangardni i anakroni.

Prvi Disco album objavljen je još 1986. godine. Disco 2 ga sljeduje 1994. Zatim ide još jedan 2003., a četvrta iteracija nam je stigla 2007. Što znači da smo od onda imali popriličnu rupu. I što onda također znači da smo s nekih mixeva morali maknuti debeli sloj prašine. Treba još podsjetiti da je prvi Disco komercijalno bio najuspješniji ali i najcjenjeniji. Dvojka je bila najslabija, međutim četvorka je zapravo pravo blago. Ona je bila bitno drugačija od prethodnih nastavaka jer se na njoj dominantno nalaze tuđe pjesme koje su završile u mixeti dueta, za razliku od prethodnih nastavaka gdje su Tennant i Lowe remiksirali svoje pjesme.

Disco 5 nastavlja s takvim stilom. Uglavnom se radi o miksanju tuđih pjesama, uz nekoliko koje su sami napravili. Jedna od njihovih je „Dreamland“ s albuma „Hotspot“ iz 2020. koju izvode s Olly Alexanderom iz tadašnjih Years & Years. Još jednom njihovom bi se mogla nazvati i „Purple Zone“ koji izvode zajedno sa Soft Cell i koja u radio editu i ovoj remix verziji zvuči ko grom. S druge strane imamo jednu sto na sat neobičnu „West End Girls“ koju su obradili i u svom stilu izveli Sleaford Mods, koju su onda ponovo remiksirali Pet Shop Boys. Nije sad da je neka sreća, ali neka je. I takvo što se može smatrati avangardom.

Od neuspjelih remixa treba spomenuti ovaj s Tinom Turner. Teško je reći što je tu tko mislio o bilo čemu. I da, na albumu remixa imamo i jedan radio edit: Carroll Thompson – Let The Music Play. Inače, pjesma koja se pojavljuje u filmu „The Crying Game“ iz 1992. i nigdje do sad nije bila objavljena. Kad uzmemo u računicu ove dvije potonje, ispada da je album objavljen na silu. 

Ali i takav „na silu album“ ima jednu pravu bombu. Navodno Noel Gallagher nikada ne izvodi svoju odličnu stvar „Think of a Number“. Pet Shop Boys u svom remixu daju pjesmi još više snage i pružaju vjerojatno najbolji moment na albumu. Možda nakon ovoga pjesma dobije drugu priliku i novi život pa je čujemo i izvan uskih okvira.

Treba još pohvaliti izvedbu za „Insanely Alive“ i možda još remix za Primal Scream. Uz gore spomenutu „Purple Zone“ to bi bilo nekako to.

Ukupno gledajući nije loše ali sigurno se moglo i bolje probrati. Tako negdje, sredina.