Za bend koji ima više od 40 godina dugu karijeru, od čega njih 38 otpada na diskografsku, teško bi mu se novi album mogao, ili čak uopće i trebao, definirati kao neki novi početak. Teško, ali ne i nemoguće. Jer Testamentov 14. album „Para Bellum“ baš bi tako mogli etiketirati.
Tako, ali i nešto u stilu nastavka kreativnog razvoja, koliko god to nekome možda i čudno zvučalo za ljude i u ozbiljnim godinama i s više nego ozbiljnim glazbenim iskustvom.
Da ne duljim previše. Najeksplozivniji, najagresivniji, najnabijeniji i, ono najbitnije, najekstremniji je to album Testamenta. Ne baš totalno, ali drugačiji od drugih, to svakako. Čiji je prethodnik „Titans of Creation“ (2020.) u nekoliko pjesma nagovijestio da bi se nešto ovakvoga u budućnosti moglo dogoditi.
Album, naime, uz bazni thrash, uključuje nikada jače elemente death i black metala. Mračne melodije, kombinirane sa zlokobnim, hladnim tremolo riffovima, blastbeatovi, sablasni vriskovi i zlokoban atmosferski ambijent jače su komponente nekih pjesama, a neke su čak i gotovo u potpunosti preuzeli.
Glavninu ih oblikuje snažno i konkretno, grleno Chuckovo pjevanje koje oscilira od tipičnog growla, preko gutural i screama, uz ponešto clean varijacija na teme. Melodične thrash melodije, intenzivni, drski riffovi, adrenalinske solo dionice i dinamične, pokretljive, kinetičke ritmike s energičnim bubnjanjem i ukusnim bas melodijama individualna je snaga, koja stopljena u cjelinu zvuči kompaktno i uistinu moćno. Dojmljiviji i pamtljiviji refrenski dijelovi nešto je što (možda) nedostaje, no u konceptu kakvog donosi album kao cjelina i nije baš da ih se može (i treba) očekivati. I da baš nešto fale.
“For The Love of Pain” bi mogla biti najtipičnija pjesma iz opisa, dijelom i “Infanticide AI” i „High Noon“, u kojima ‘iskaču’ brutalnija, zagrobna pjevanja, ogledniji su primjerci thrash-deatha garniranog black umetcima. Testament kakav očekuju fanovi mogu pronaći u „Shadow People“, „High Noon“ ili „Witch Hunt“. „Room 177“ je melodičnija verzija thrasha, a (ne)očekivano iznenađenje pronalazi su u podužoj hard’n’heavy baladi „Mean To Be“ s izraženijim akustičnim dijelovima.
„Para Bellum“ je u svojoj esenciji thrash pjesma s najviše heavy metalu srodnih melodija i harmonija, srednjeg i ubrzanog tempa sa smirenim akustikama na kraju. Jako ugodna za završetak albuma.
A „Para Bellum“ (druga polovica latinske fraze „si vis pacem, para bellum“, u slobodnom prijevodu „ako želiš mir, pripremi se za rat“) kao cjelina sa sobom donosi, ako ne u potpunosti osvježeniji, onda svakako dopunjeniji zvuk Testamenta.
Ekstremniji i ratoborniji nego inače, u esenciji je to Testament kakav bi jednako mogao obradovati i zagovornike ‘old-school’ zvuka, kao i one koji uvijek traže nove, progresivnije naume.
Popis pjesama:
