Poput mnogih švedskih metal bendova i Månegarm svoju svrhu postojanja temelji na drevnoj Nordijskoj mitologiji. Kulturno-povijesna baština, paganizam i Vikinzi teme su koje na svome tri desetljeća dugom putu ‘obrađuje’ ovaj sastav iz Norrtälje iz okruga Stockholma.
Norrtälja datira iz željeznog doba, unutar njegovih sadašnjih gradskih granica pronađeno je čak 225 antičkih spomenika, pa se glazbeni izričaj ovoj ekipi sam po sebi nametnuo. Inspiraciju i ideje nisu trebali niti dugo niti daleko tražiti.
Inače, nakon što se u kratkom razdoblju po osnivanju krajem 1995. godine zvao Antichrist, on bez nekih značajnijih rezultata pod tim imenom ubrzo postaje Mánagarmr (ang. Månegarm), po divovskom vuku, koji će na početku Ragnaröka proždrijeti mjesec i najesti se mrtvih. Zanimljiv izbor imena. Kao i kod većine skandinavskih bendova.
A isto kao i kod većine, i u ovom slučaju tijekom godina dolazilo je do promjena u postavi, pa su iz one koja je početkom 1996. godine snimila prvi konkretan materijal, demo kazetu „Vargaresa“ (Vučje putovanje), ostali još Erik Grawsiö, tada bubnjar danas vokal i basist, te gitarist Markus Andé. Treći stalni član, bubnjar Jacob Hallegren u bendu je od 2008., a za koncerte već desetak godina ‘posuđuju’ Martina Björklunda i Tobiasa Rydsheima.
Iz osvrta na ključni dio povijesti benda, jednog od pionira Viking-metala, u najvećem je dijelu detektirana i koncepcija 12. albuma „Edsvuren“ (zakletva). Kombinacija death, black, heavy i folk metala donijela je još jedno ambijentalno, pustolovno i, nadasve zanimljivo, zvučno putovanje kroz drevne obrede Nordijske mitologije.
Album u najvećem dijelu oblikuje srednji tempo, uz značajan utjecaj sporog, baladnog, pa uz primarno izraženu energičnost kreira i dojam opuštajuće ležernosti. Razornije i brže melodic-death ritmove i nekonvencionalne blackerske sirovosti također nalazimo u koncepciji pjesama koje na glazbenom bojnom polju, poput vatre, čas tinjaju, pa se razgore, rasplamsaju i plamte, pa se smiruju. Ali nikada ne gase.
Dinamičan, svečarski, uzbudljiv i kompleksan materijal himničnih refrena kojeg samouvjereno, kroz sve zamke i opasnosti, suvereno vode Erikova kompleksna pjevanja. Gošće na vokalima Ellinor Videfors, Erikova kći Lea i Liv Hope Lenard i ovoga puta svojim emotivnim izvedbama pružaju sjajan kontrast između vokalne grubosti i ljepote, gnjeva i mirnoće, izbrazdanosti i mekoće.
Folklorna mudrost i krhkost, orkestralna finoća i staloženost, metalna snaga i energija osim što spajaju povijest s modernom, doprinose na raznolikosti, vitalnosti i stabilnosti, a maestralne violine Martina Björklunda uz naglašenost narodnjačkog karaktera, ‘podebljavaju’ i ambijentalni osjećaj.
„I skogfruns famn“ je temperamentna, slojevita pjesma srednjeg tempa dominantnih folk-death shema, u dijelu nabijena kaotičnom blackerskom sirovošću vrištećih vokala, gitarskih atonalija i raspojasanijih bubnjeva, uz neizostavni, pomirujući ambijentalni intermezzo.
„Lögrinns värn“ je tipičan viking-death tipa Amon Amarth, razornog tempa u kojem melodija sjaji kroz agresiju, razigranih je instrumentacija, produljene heavy solaže i primirujućeg akustičnog intermezza. „En Blodvittneskrans“ energična je i brza folk-veselica, „Hör mitt kall“ snažan, dubok folk-death srednjeg ritma, a „Likgökens fest“ naslov je s najjačim utjecajima mračnog blacka.
Osjećajne folk pjesme „Rodhins hav“, „Till gudars följe“, „I runor ristades orden“ i „Edsvuren“ baladnog tempa ispunjene akustikama (gitara, violina) i nježnim pjevanjima nisu tek tu da popune ambijentalu, već budu ravnopravni dijelovi cjeline, postavljene točno na mjestima gdje trebaju biti. Iz te cjeline još izdvajamo progresivni ep „Skild från hugen“ s galopirajućim folk-death tempom, razjarenim vokalima, urnebesnim bubnjanjem, zaigranom violinom i mračnim interludijem ispunjenim rezolutnim riffanjem i pribranim zborskim pjevanjem.
Dakle, imamo skup zanimljivih pjesama koje priču o hrabrim Vikinzima nastavljaju prenositi i nekim novim metalnim generacijama. To Månegarm i dalje, treba mu se priznati, radi poprilično dobro.
I narativno i muzikalno.
Popis pjesama:
