The Swell Season / Forward

Glen Hansard je imao miran život. Imao je svoj bend (The Frames) koji je svirao po Irskoj i gdjekojem festivalu. Prašili su sasvim zgodan folk-rock i dobro se zabavljali. Onda su otišli na neki festival u Češkoj gdje je upoznao mladu Marketu Irglovu čiji su roditelj taj festival organizirali. Mlada, glazbeno talentirana pijanistica ga je oduševila, i kako to obično biva, „spandžali“ su se. Pa su se onda, kao par, javili na oglas za glumce u nekakvom indie mjuziklu. Pjesma koju su zajedno napisali uvrštena je u mjuzikl i…malo „pepeljugaste“ priče…dobila Oscara za najbolju pjesmu. Pjesmu ste, zacijelo, čuli – naslov joj je „Falling Slowly“. Moguće je i da ste vidjeli film Once u kojem Glen i Marketa glume dvoje uličnih muzičara koji se zaljubljuju. Enivejz, film i pjesma su se proslavili i napravljene su adaptacije za kazalište, pa je tako, na West Endu u postavu upala i naša Zrinka Cvitešić, a uloga koju je Marketa odigrala u filmu joj je donijela prestižnu Laurence Olivier nagradu kao najboljoj glumici te godine.

Glen je raspustio Framese i s Marketom utemeljio duet nazvan The Swell Season, kako se zove i njihov debi iz 2006. godine, a koji tvori okosnicu soundtracka filma. Izdali su još jedan album (Strict Joy iz 2009.) i nestali. Romansa je prekinuta 2009. godine i otad se za njih nije čulo. Glen je snimao vrlo dobre albume koji se, doduše, nisu bogznakako dobro prodavali, i odrađivao turneje. U sklopu jedne je gostovao i u Lisinskom. Svjedoci kažu da je koncert bio odličan. Nisam bio pa ne mogu staviti ruku u vatru, ali svjedoci su dosta pouzdani. Marketa se udala i otišla živjeti na Island.

Elem, ne znam iz kojih razloga, ali Swell Season su se vratili na scenu novim albumom Forward. Kažem, ne znam iz kojih razloga, jer me album ničim nije uvjerio da ih je scena prijeko trebala. Da se razumijemo, nije to nikako loša glazba, ali slušajući ju, nisam pronašao ništa što bi me baš „streslo“. Naime, kod Glena sam navikao da ode u neke, pomalo „čudne“ vode, pa napravi pjesmu koje je stvarno „out of the box“. Osim spomenute „Falling Slowly“, takva je recimo „The Moon“ (još jedna s Marketom) ili nekoliko sjajnih komada sa albuma The Cost (naslovna, „People Get Ready“ i „When Your Mind’s Made Up“), sada već odavno upokojenih The Frames. Zapravo, pričati o tome što je tko napisao i objavio je u slučaju Glena & Co. dosta nezahvalno jer su iste pjesme pojavljivale posvuda.

Forward sadrži osam pjesama. Glen i Marketa se izmjenjuju na lead vokalima i mjestimično potpomažu. Stilski, pjesme variraju od „njonjavih“ balada s pomalo patetičnim tekstovima („Hundred Words“) do istočnoeuropskog folka s natruhama Toma Waitsa („Great Weight“) i od minimalističkog chamber-popa („Pretty Stories“) do pokušaja reinvencije „Falling Slowly“ („I Leave Everything To You“) ili spomenute, sjajne „The Moon“ („Factory Street Bells“). Da vam budem potpuno iskren, meni Forward zvuči kao glazba za neki američki mainstream božićni film ili neku romantičnu komediju koja je puno više „romantična“ nego duhovita.

Ono što je dobro je da Glen ima stvarno dobar i zanimljiv vokal, a i svirka je odlična. Produkcija je malo zakazala u glasnijim momentima, pa orkestrirani dijelovi zvuče pomalo prekrcano – u uvodnoj pjesmi zvuči kao da su htjeli emulirati stil Phila Spectora pa se na pola puta predomislili. Marketin vokal, iako savršeno kompetentan, nije distinktivan, pa zvuči kao svaka malo bolja kandidatkinja nekom talent showu.

Sve u svemu, Forward je ugodan za slušanje kao neka pozadinska glazba, ali ne nalazim na njemu nikakvo uzbuđenje. Ima tu i sasvim OK pjesama i lijepih, nježnih, iako ne baš originalnih melodijica. Ali i dosta toga što ukazuje da im je zafalilio novaca, pa su, eto, izdali novi album. Trojka.