Znao sam da će sinoćnji koncert biti dobar, no sve ono što se sinoć odvijalo u Klubu Komedija ispalo je odlično. Naime, sinoć smo u punom Klubu Komedija imali prigodu nazočiti apsolutno izvrsnoj svirci trojice glazbenika, koji su u svakom trenutku znali i, što je još puno važnije, osjećali taj pravi “feeling” za programsku prezentacijsku formu, koja nije bila ograničena ama baš ničim. Ovaj spoj mladosti i izuzetnog sviračkog iskustva rezultiralo je odličnom atmosferom u klubu.
Zvijezda večeri bila je mlada glumica i pjevačica Ana Uršula Najev iza koje su bili uvijek izvrsni Black Coffee. Jazz, funky, soul, fusion i svaka druga spontana svirka u kojoj se glazbenici samo nadopunjavaju i pri tome samo uživaju.

Ana Uršula Najev, glumica po profesiji, u ovoj postavci priče pokazala je da – ukoliko joj glumačkih rola pomanjka, u što čisto sumnjam, može se bez imalo straha posvetiti glazbi, pjevanju i nastupanju uz ovako provjerene glazbenike.
Sinoć su Ana Uršula i Black Coffee pokazali ispunjenom Kluba Komedija što sve mogu. A oni mogu, dragi moji, svojom glazbenom i sinergijom i pozitivnom vibrom učiniti baš sve. Ovim su koncertom Black Coffee obilježavali svojih 30 godina na sceni, a Ana Uršula Najev bila ushićena jer je to njen zvjezdani trenutak u kome je ona bila “glavna faca”. Tu priliku Ana Uršula nikako nije željela propustiti, dapače! Ovaj njen cjelovečernji pjevački nastup pokazao je da uz ovakve prateće glazbenike nitko se ne treba bojati da će nešto poći po krivom, upravo suprotno. Vokalno odmjerena i sigurna s vrlo primjerenom kontrolom svega što se događa, mada je na “stageu” djelovala vrlo spontano i opušteno, ipak je u svemu bilo malo segmenata njene primarne profesija, ali to je zapravo normalno i OK.

Ovaj puta su Ana Uršula i Black Coffee svoj nastup optočili provjerenim kompozicijama, koje su oblačili u razno razna ruha. Različiti aranžmani poznatih skladbi svemu su dali posebnu konotaciju. Slušali smo vrlo upečatljive izvedbe “Georgia On My Mind”, “(You Make Me Feel Like) A Natural Woman”, no, moram jasno istaknuti kako je sve dotaknula vrlo impresivna izvedba “What a Diffrence a Day Made” Dinah Washington. Potonja se u žaru i spontanosti improvizacije pretvara i pretapa u funky n’ soulom obojenu “Superstition” Stevie Wondera i odmah atmosfera u klubu odlazi na n-tu potenciju. Poznavajući ih s prvog nastupa, Ani Uršuli i Black Coffeeu to, naravno, nije dovoljno, oni cijelu svoju glazbenu priču isporučuju tako neposredno i spontano. Shodno tome, svi s velikim odobravanjem pozdravljaju svaku sljedeću skladbu koju izvode i što nam se doslovno slijeva s pozornice. Još nismo odahnuli, a već nas ova strastvena ekipa doslovno ubija svojim izvedbama “Žute dunje” i “Killing me Softly”, koja je u sebi nosila sjajan solo bubnjara Jadrana Dučića – Čiće. Ma da, iskusni Ivo Ivić na klavijaturama te Renato Švorinić na basu i već spomenuti Jadran Dučić -Čićo na bubnjevima, njih dvojica već više od trideset godina ispisuju stranice hrvatske jazz scene. Njihova glazbena priča počinje 1993., a tijekom godina etablirali su se kao jedan od najcjenjenijih domaćih jazz sastava. Njihova glazba vrlo uspješno plovi između klasičnog jazza, bossa nove i mediteranskog zvuka, pri tome stvarajući jedinstveni spoj različitih žanrova. Njihove svirke poznate su po toplini i improvizacijskoj virtuoznosti, čime uvijek iznova osvajaju publiku. Ovaj definitivno veliki generacijski sraz s velikom lakoćom je prevaziđen i Ana Uršula Najev i Black Coffee u ovakvoj sinergiji i suradnji mogu nastupati gdje god požele. Nema nikakve dvojbe, publika će ih s velikim oduševljenjem prihvaćati i uživati u njihovim koncertima.

Nakon kratke pauze vraćaju se još snažnije s “I Can’t Stand The Rain”, “Papa Was a Rolling Stone” i “Summertime”, u kojoj pokazuju svu svoju umješnost prezentacijske forme. Tijekom večeri dobili smo i upečatljivu izvedbu “Over The Rainbow”, ali i opće poznatu talijansku kanconu te posvetu pokojnom Oliveru Dragojeviću u impresivnim izvedbama “Ništa nova” i “Romanca’, koja odlazi u improvizaciji u španjolsku glazbu.
Na bisu slušamo ” Me And Bobby McGee” i to je to! A to bilo je finalno zakucavanje ove posebne glazbene večeri.
Raskošni vokal Ane Uršule Najev doista je posebna priča, a sjajno zvuči u spoju s bendom Black Coffee, kojeg već punih 30 godina čine Renato Švorinić (bas gitara) i Jadran Dučić-Čićo (bubnjevi). U suradnji s mnogim domaćim i stranim glazbenicima ispunili su srca doista brojnih poklonika onoga što oni rade i izvode. Sinoć su njih dvojica bili dodatno nadahnuti sjajnom glazbenom suradnjom; na klavijaturama bio je Ivan Ivić.
Nema nikakve sumnje, svi zajedno priredili su nam istinski glazbeni doživljaj koji će nam još dugo odzvanjati u ušima. Na kraju, svakako valja istaknuti da ne bi bilo zabune i da je sve čisto i kristalno jasno kako je vrijedilo biti dio ovog sjajnog glazbenog događaja.
Yours,
Mladen Lončar-Mike
Galerija fotografija







