Ni sam ne znam koliko sam puta s guštom „popio“ njihovu crnu kavu koju godinama uspješno serviraju vjernoj publici, no moram priznati da me ova večernja baš dobro razbudila i ugodno iznenadila. Večer (treća po redu u rasprodanoj dvorani Lora u Splitu) bila je posvećena domaćim i inozemnim glazbenim divama.
Bio je to odmak od njihove uobičajene prezentacije autorskog i reproduktivnog jazza kojeg ovi glazbeni senatori prakticiraju godinama. Ralog se isključivo krije u uspješnoj kolaboraciji koju već neko vrijeme realiziraju sa splitskom glumicom i pjevačicom Anom Uršulom Najev.
Ona je svojom osobnošću, rekao bih tipičnom za „splitsko dite“, svojom nepresušnom energijom, suverenim vladanjem na pozornici (valjda zbog glumačkog pedigrea), vrckavošću, prirodnim zavođenjem svojstvenim lijepoj ženi, kao i simpatičnoj sklonosti za vokalnim improvizacijama; naprosto pomladila ovaj trio odličnih glazbenika u sastavu: Renato Švorinić (bas gitara), Jadran Dučić – Ćićo i Ivan Ivić (el.klavir).
I da, ne smijem zaboraviti njene vokalne mogućnosti koje se od nježnih zvukova u trenu poprimaju obilježja pristojne drame, naročito u visokim lagama.
„Dobra večer lipi moji, evo smo po treći put zaredom napunili Loru, Prijovićka što kažeš na to“, zafrkantskim je nastupom započela ova glazbena večer posvećena glazbenim divama, od kojih neke, na žalost više nisu među nama.
Sami početak pripao je Areti Franklin i njenoj evergreen uspješnici „(You Make Me Feel Like) Natural Woman“, s fenomenalnog albuma „Lady Soul“, da bi čast domaćim divama pripala Gabi Novak i uvijek rado slušanoj „Kuća za ptice“. Pri tome se Uršula prisjetila druženjem s cijelom obitelji Dedić, naročito druženja s Matijom.
Čuli smo tako „Mornarevu ženu“ u originalnoj interpretaciji Meri Cetinić, da bi posebna najava pripala možda najosobnijoj glazbenici u Lijepoj Našoj. Naravno, riječ je o Josipi Lisac, i odličnoj izvedbi njene „O jednoj mladosti“ koju je Uršula izvela uz veliku dozu poštovanja i nepatvorene osjećajnosti. Nije bilo teško nagovoriti publiku na zborno pjevanje još jednog „crnog“ bisera iz Josipine kajdanke, naravno, u pitanju je bila „Magla“.
Čuli smo tako i „What A Difference A Day Makes“, inače izvedenu u čarobnoj, originalnoj verziji Dinah Washington“ u kojoj je Renato dobio kratku, ali slatku solo dionicu. Dodatno ubrzanje i podizanje dobre, čak i odlične atmosfere uslijedilo je u još jednom nezaobilaznom pop/jazz stanndardu, u „Killing Me Softly With His Song“ autora Charlesa Foxa koju je diljem svijeta promovirala Roberta Flack. U jednom momentu pozornicu napušta Uršula, slijede je Renato i Ivan, pa je postalo jasno što nam slijedi. A to je nezaobilazan, zakonom utvrđen Čićin solo na bubnjevima. Možda se varam, ali ovo je bio jedan od njegovih ritmički najbrutalnijih, najeksplozivnijih; prava pirotehnika kože, palica i činjela koja mu je donijela zaslužene aklamacije cjelokupne publike. Grubo je bilo i pomisliti da je odsvirao kao da mu je ovo zadnji solo, no istina je ubrzo otkrivena, Jadran Dučić ide u zasluženu, samo nominalnu mirovinu.
Nadstavak koncerta pripao je domaćim standardima: Terezina „Moja prva i posljednja ljubav“, „Kud plovi ovaj brod“ Radojke Šverko u odličnom bosa nova ritmu, „Četiri stađuna“ Meri Cetinić (opet uz zborno pjevanje očarane publike koju je Uršula imrovizatorski odvukla u reggea ritam, u refren iz Marleyeve „No woman no cry“.
Tamo gdje je počelo, tamo je i završilo, s Gabinom „Pamtim samo sretne dane“.
Međutim nije gotovo kada Black Coffee i Uršula Najev kažu, gotovo je kad publika to kaže, stoga je u ovaj odlično posložen zbir nezaboravnih pjesama i diva ubačen i jedan DIV. Nije teško pogoditi da je riječ o Oliveru, čuli smo tako uvijek nevjerojatnu simbiozu versa i nota u fenomenalnoj „Romanci“ autora nota Zdenka Runjića i autora versa Tomislava Zuppe.
Što reći na kraju?
Iako je na momente izgledalo da Black Coffee služe samo kao podloga za isticanje Uršule u prvi plan, ipak je to bila kriva pretpostavka, jer u svakoj se izvedenoj pjesmi moglo čuti kako dobro sviraju i improviziraju ovi „stari glazbeni mačori“, koji su udruženi u „glazbenu organizaciju udruženog rada“ s mladom krvlju i poletom Uršule Najev učinili ovu večer pričom za sebe.
