Renato Švorinić poznati je hrvatski basist, član jazz grupe “Black Coffee”. Najpoznatiji po uspješnoj suradnji s nizom vrhunskih hrvatskih glazbenika te kao aranžer i producent mnogih projekata u hrvatskoj pop i jazz glazbi. Nastupao je i surađivao s velikim imenima poput Gibonnija, Vanne, Olivera Dragojevića i Meri Cetinić. Više puta nominiran za hrvatsku diskografsku nagradu Porin i dobitnik Porina 2004. za najbolju jazz izvedbu (za skladbu “Oj more duboko”, album “Krijanca”, izvođač Black Coffee).
Miles Davis – Kind of Blue” (1959.)
Zasigurno nema jazz glazbenika kojem ovaj album nije na prva tri mjesta,glazba koja je meni otkrila nešto potpuno novo u estetskom smislu, mada je objavljen 1959 g. i danas zvuči svevremenski, odnosno izvan vremena
Weather Report – “Heavy Weather” (1977.)
Nikad neću zaboraviti večer kad mi je ovaj album pokojni otac donio iz Trsta ,slušao sam ga danima neprekidno i analizirao.Sve ono što sam slušao do tada-Genesis,King Crimson,Yes etc. palo je u zaborav, glazba koja je bila na tom albumu odredila je moj žvotni put.
Pino Daniele – “Vai Mo” (1981.)
Lp je donio 1982 g jedan pomorac u Zadar, puštali su ga u lokalnom kafiću i za nekoliko dana smo ga svi imali na kazetama. Pino je prvi koji je spojio mediteran, jazz i blues i danas taj album rado slušam.
Al Jarreau – “Breakin Away” (1981.)
Album koji je izdao 1981 g. za mene je bio novo “čitanje” jazza, ekipa koja je radila na tom albumu: Jay Graydon, Jerry Hey, Jeff Porcaro, George Duke, donijela je novi “sound”, svježinu i novi “groove”. Uz taj sam LP danima svirao i vježbao, pokušavao ući u tu vrstu glazbe.
Charlie Haden & Quartett West – “The At of the Song” (1999.)
Moj najdrazi basist i kompozitor sa svojim bendom, 1999. je napravio album na kojem se nalaze od američkih standarda do Rahmanjinova, izvrsni aranžmani, simfonijski orkestar i čarobni zvuk Charlijevog kontrabasa, što nam više treba?
Herbie Hancock – “The New Standard” (1996.)
Herbie sa svojom all star postavom-Brecker, Scofield, De Johnette, Holland, Don Alias; donosi nove izvedbe r&b i pop pjesama Sade Adu, Peter Gabriela na novi način.Kad je izašao, album nije naišao na dobre kritike 1996 , no danas 30 g poslije on zvuči jednako dobro i aktualno, Herbie je uvijek bio majstor u pomicanju granica.
Elane Elias – “Made in Brazil” (2015.)
Da ne bi ispalo da je se glazba zaustavila u 20. st, moram apostrofirati album iz 2015., meni osobno najdražih jazz artista 21. stoljeća – Eliane Elias i Marcusa Millera. Eliane je svojim izvedbama produbila moju ljubav za brazilsku glazbu, a Marcus je osim sto je izvrstan basista, po meni najbolji kompozitor, producent i aranžer novog jazza.
