Koliko se mogu sjetiti, jedan od prvih koncerata u Splitu održanog pred kraj Covid pandemije bio je Rundekov koncert na platou ispred bazena POŠK-a u uvali Zenta. Što zbog velikog očekivanja, što zbog očite činjenice kako su glazbenici bili dobro zahrđali uslijed neaktivnosti, te uslijed čudnog izbora pjesama, taj koncert mi je ostao u prilično neugodnoj uspomeni.
Obzirom da je ljudski pružiti drugu šansu, otišao sam na koncert Andreje Kurelec Košavić, Darka Rundeka i glazbenika okupljenih pod nazivom Ftičeki (u žargonu: malene ptičice) u Hrvatskom domu u Splitu i nisam zažalio. Naprotiv, koncert je bio iznenađujuće dinamičan, odlično realiziran, maestralno odsviran od strane svih glazbenika, pun iskrenih emocija i scenskog izraažavanja glavne protagonistice koja je apsolutno dominirala scenom.
Iskreno, originalne izvedbe etno glazbe stvorene u porječju Mure i Drave mogu usporediti s originalnim etno napjevima dalmatinskog krša. Ono što im je u izvedbama zajedničko jest pjevanje na dijalektima, te velika doza linearnosti, glazbene uranilovke koja se nakon slušanja određenog broja pjesama pretvara u relativnu, pa čak i apsolutnu dosadu za večinu osim istinskih zaljubljenika.
Andreja Kurelec Košavić (vokal), Darko Rundek (akustična gitara, bas), Igor Pavlica (truba), Silvio Bočić (el.gitara, bubnjevi), Ana Kovačić (saksofon) i Roko Crnić (kontrabas, bas gitara) sasvim su vješto izbjegli takav scenario dodavši originalnim napjevima pregršt aranžmanskih detalja u kojima se mogla prepoznati doza psihodelije, bluesa, pa čak i elemenata mađarskog melosa. Treba napomenuti da je Darko Rundek u ovakvoj formaciji bio čovjek iz sjene, iz drugog plana, prepustivši svjetla pozornice sugestivnoj Andreji, koja je iz pjesme u pjesmu očito iskreno doživljavala i prezentirala svu bol i sreću, sav pelin i med narodnih priča iz Međimurja. Odjevena u Stendalove najdraže boje, sa šeširom i modnim dodatkom preuzetim iz priča o Pipi dugoj čarapi, svojim vokalnim prezentacijama duboko je dirnula publiku okupljenu u velikom broju, te je ujedno i nadahnula izvrsne glazbenike u stvaranju, na momente, vrlo zanimljive, nadahnute i odlične instrumentalizacije. U naslovu sam spomenuo međimurski sevdah, glazbeni idiom povezan s drugom zemljopisnom lokacijom, no u svakoj glazbenoj sredini u žiži stihova kriju se tuga, ljubav, sreća i veselje, „male priče“ koje život znače, tako da mogu reći da je ovo bila večer međimurskog sevdaha i bluesa uz par izvedenih poticajnih poskočica.
Otvarajuća „Dej mi Bože“ ukazala je da će biti aranžmanskih iznenađenja, instrumentalna podloga je čudnim, diskretnim i nedeterminiranim zvukovima aranžman vodila u psihodelijske vode, koje su svoje pravo lice doživjele u dugometražmoj „Mura,Mura“ podsječajući (makar mene) na histerizirajuče zvukove benda Grateful Dead s albuma „Aoxomoxoa“, jedinog vinila iz svoje kolekcije kojeg sam se zbog neprobavljivog sadržaja želio riješiti što prije.
Inače „Mura, Mura“ je ime albuma kojeg je ova odlična ekipa glazbenik „skockala“ u svega par dana, očitujući pri tome zajednički kohezivni interes za ovakvom glazbenom tradicijom.
Izvedena je, kako je Andreja kazala, i jedna prastara, rijetko izvođena pjesma „Zorja“, vjerojatno etnički kolekcionarski vrijedna.
Cijelim koncertom kao da je vladala naoko spontana, ali u stvari vrlo profesionalna boemska atmosfera začinjena nadahnutim i „luckastim“ solažama na trubi i saksofonu, ustvari na dva glavna solo instrumenta, koji su osim solaža projicirali i diskretne, ljepljive i čudne zvukove, apsolutno u svrsi stvaranja ukupne atmosfere s kojom se bend diskretno, ali poželjno udaljio od originalnih etno izvedbi. Apsolutno treba istaknuti i nenapadljivo, ali svrsihodno sviranje kontrabasa i bubnjeva, koji su se naročito isticali u nešto življim izvedbama, kao i Rundekov doprinos stvaranju mračnih i ne stereotipnih zvukova bas gitare prelaženjem čekića preko žica.
Najavljena je i posljednja izvedba večeri, pjesma „Primem pero“ nakon koje je publika tražila nastavak koncerta, a on je uslijedio u svima poznatoj, narodnoj „Ljubav se ne trži“ koju su urbi et orbi promovirali band Vještice i sam Darko Rundek.
Ukratko, Andreja, Darko i „malene ptičice“ stvorile su u svom nadahnutom glazbenom letu jednu sasvim ugodnu i netipičnu glazbenu atmosferu.
Galerija fotografija; Andreja, Rundek i Ftičeki, Hrvatski dom Split, foto: Jadran Babić
