Literalna mašta, ničim ograničena i sputana, iznjedrila je nebrojeno situacija u kojima je ponekad mašta samo nešto ljepša stvarnost, ali i obratno. Tom definicijom potvrđena je moja (već izrečena) misao kako su Božja zainteresiranost za note i ljudska providenca, obje naročito izražene 70-tih godina prošlog stoljeća, zaslužne za najljepše glasovne i instrumentalne zvukove cjelokupne rock glazbe.
A da je posrnuli anđeo, znan još i kao Lucifer, iskazao svoju zainteresiranost za istu, reprezentativno nam predočava njegov istinski predstavnik u toj grani umjetnosti. Naravno, riječ je o rodonačelnicima posebnog, ponekad vrlo opskurnog žanra, znanog kao heavy metal, sa svim kasnijim pritokama nastalih na primarnom toku matice znane kao grupa Black Sabbath.
Naravno, ponavljam, ovaj intro je sasvim literalne prirode i nema veze sa stvarnim događajima i ličnostima.
Posijavši sjeme prisutno na prva dva albuma, a koje su raznorazne „ptice kradljivice“ kao najdragocjenije staklene perle odnijele u svoja „gnijezda“, stekli su zasluženi pionirski status, pa je zvučna konzistentnost ujedno bila i njihova obveza.
S druge strane, vječno peglanje iste zvučne slike može često biti i kontraproduktivno ne samo sa stajališta autora, već i auditorija koji takva stanja trpi ipak do nekih granica.
Zato su Black Sabbath na svom petom po redu albumu sasvim oprezno zakoračili na, za njih do tada nepoznati teren, velikim dijelom obilježen glazbenim stilovima i nekim novim instrumentima aktualnih i prihvaćenih na tadašnjoj šarenoj glazbenoj sceni, kao i uvođenjem instrumenata koje nijedan čistokrvni pripadnik metala ne bi ni u snu pripisao jednom metal bendu.
Tako je njihova primarna glazbena slika, uvijek provokativna i uvijek odsvirana „iz dna pete“, na ovom albumu nadopunjena svježim i uvijek pastelnim nijansama kojeg mogu proizvesti samo zvukovi akustične gitare, klavira, synthesisera (!) i gudačkih instrumenata (!!!).
Bogohuljenje jedne prihvaćene i razrađene ideje? Nipošto, smatram kako su svoj esencijalni izražaj opravdano obogatili jednim koloritom koji je njihov uvijek crni, teški i sudbonosni zvuk, odjednom preplavio, nadogradio nekim svijetlijim bojama, približivši njihov zvuk i nekoj drugoj populaciji nezaluđenoj atmosferom sa prvih uradaka.
Po nekima je to bilo skretanje s posebnog kolosjeka na onaj, uvjetno kršten kao „heavy mainstream“, šta god da to nekom značlio.
Činjenica je da se zvuk synthesisera odsviran od strane Ricka Wakemana (ex klavijaturista grupe YES) sasvim prilagodio i uklopio u znanu glazbenu sliku, a da pritom nije dominirao.
S druge strane, Ozzyjev vokal nije nikad bio bolji, artikuliraniji, naročito u višim registrima. Evolucija i vježba imale su isti učinak kao i kod Anthonya iz RHCP. A siguran sam da je i tehnologija malo umješala svoje prste.
Otvaranje albuma predstavljalo je veličanstveno otvaranje paklenih dveri, Sabbath Bloody Sabbath je iskonski reprezent njihovog, na prvo slušanje uvijek prepoznatljivog zvuka, ovog puta upakiranog u nešto melodiozniju ambalažu u kojoj su svi dali sve od sebe, svojevrsno potvrđivanje blistavih početaka iz ne tako davne prošlosti. Ipak bih istaknuo Geezera čiji bas „ore“ jednu od najdubljih brazdi njihova clelokupna opusa. Zvuk nalik golim metalnim žicama na basu uštekanom u cjevno pojačalo iskreno bi obrlatio i nevjernike njihovog glazbenog izričaja. Tako su riječi „Living just for dying, dying just for you“ ostale možda kao njihove najprepoznatljivije. Gore spomenuti Lucifer je očito imao dobar ukus. Ova kompozicija čvrsto zauzima sam vrh njihova opusa kojeg bi slobodno nazvao „pjesme sudnjeg dana“.
National Acrobat je eksplicitno dokazao da im je riff oduvijek bio jaka baza za nadogradnju kompozicija. Tako pomisliš da si sve čuo, a onda te njihova poslovna razbijačina opako i ugodno iznenadi.
Fluff, jedini instrumentalni dio ove čvrste cjeline prava je mala škola akustične gitare.
Sabbra Cadabra možda je bilo svojevrsno dodvoravanje glazbenom okruženju tih godina, no nezamjenjivi zvuk klavira i Moogovog sintetizatora, odsviranih od strane gore spomenutog Ricka Wakemana – bio je stvarno pravo hladno osvježenje, raširio je nenametljivo već poznate rakurse njihovog glazbenog izričaja.
B stranu otvara pokajnička autobiografska crtica iz života Geezer Butlera pod nazivom Killing Yourself to Live, naime on i Bill Ward (i ne samo oni) imali su velikih problema s alkoholom (ma gle čuda). Isti problem je mnogo kasnije izrazio i još jedan basista – Chris Wolstenholme iz Musea u pjesmi Liquid State, što samo dokazuje nezamjenjivost alkohola u stvaranju ponekad nezaboravnih akorda. Određene asocijacije vuku ovaj uradak prema još jednim rodonačelnicima, tzv. grungea, odnosno na Nirvanu. Ili bolje rečeno, neki od Nirvaninih radova uvelike atmosferom podsjećaju na ovaj Sabbathov uradak. A Tonyjeva solaža je dokaz njegovog opravdanog postavljanja među gitarske heroje.
Who are you (nije cover poznate Whoovske kreacije) odnijela je njihov zvuk u za njih pomalo dvojbene vode. Metal i progresivni rock?
A nastavak koji je mnoge doslovno šokirao zove se Spiral Architect. Intro na akustičnoj gitari (mene osobno podsjeća na intro iz Lucky Man) i u kojem dominirajući gudači poznati pod nazivom The Phantom Fiddlers pod ravnanjem Willa Malonea stvaraju najveći odmak od njihovog uobičajenog zvuka. Neka mi se oprosti ako griješim, no ova kompozicija me na momente podsjeća na uratke iz kasnije faze statusnih The Who.
Neke od kompozicija s ovog albuma doživile su cover verzije i to poznatih imena rocka: finska Apocayptica obradila je Spiral Architect, Metallica National Acrobat i Sabbra Cadabra, dok su Cardigans i Antrax obradili naslovnu kompoziciju.
Maleni, ali stvarno maleni nedostatak ovog albuma našao bi u neujednačenom redoslijedu materijala, no gledajući ne fragmentarno, ovo je odlična cjelina.
Intrigantan i za ovakvo gradivo očekivani omot, prepun Luciferovih spodoba i simbola (tri šestice dominiraju ispod lubanje) djelo je Drewa Struzana, autora prvog albuma Alicea Coopera – Welcome To My Nightmare.
Rezime: gotovo sam siguran da su njihovi uvijek brojni obožavatelji nakon izlaska ovog albuma s ponosom nanovo obukli majice s likovima ove opskurne rodonačelničke četvorke.
I na samom kraju jedan mudri aforizam: uraditi s lakoćom ono što je drugima teško znači imati talenta; ono što je talentu nemoguće, znači biti genijalan!
U njihovom slučaju itekako primjenjivo.
Osobna karta albuma
|
|
||
| Izvođač | Black Sabbath |
|
| Naziv albuma | Sabbath Bloody Sabbath | |
| Izdavač | World Wide Artists Vertigo Warner Bros. (US/Canada) |
|
| Produkcija | Black Sabbath | |
| Kronologija objave |
1. 12. 1973. (Vertigo) 28. 12. 1973. (WWA) 1. 1. 1974. (US, Warner Bros.) |
|
| Snimano | rujan 1973. Morgan Studios (Studio 4), London |
|
| Posebna napomena | Deluxe izdanje s dva diska |
|
Popis pjesama
|
||
| Strana A 1. Sabbath Bloody Sabbath 2. A National Acrobat 3. Fluff (instrumental) 4. Sabbra Cadabra Strana B 2. Who Are You 3. Looking for Today 4. Spiral Architect |
||
| Linkovi | ||
      |
||
Sabbath Bloody Sabbath (album) – Audio |
||
{youtube}9RgKhlmQc-U{/youtube}
