I dalje bez prave misli vodilje i toliko mu svojstvene autorske samouvjerenosti – bar nevidljivih svima osim možda njemu samom – Bob Dylan je 1988. izdao još jedan album-sklepotinu. “Down in the Groove” nastao je dugim sakupljanjem materijala po gradilištu na kojem se već neko vrijeme radilo po raspolovljenoj satnici, sakupivši, kao prethodni, ispodprosječni “Knocked Out Loaded”, hrpicu obrada te pokoju suradnju i zaostatak iz autorskih ladica.
A dugo se kuhao taj album – djelići su se sastavljali po različitim studijima u rasponu od nekoliko godina, u više se navrata mijenjao popis pjesama, a (pre)dugoj listi suradnika su se pridružili Steve Jones (Sex Pistols), Paul Simonon (The Clash), bruklinški R&B sastav Full Force te Robert Hunter, tekstopisac legendarnih Grateful Dead – izrodivši ipak zbirku bez ikakvih ambicija i okvira. U međuvremenu se Dylan skompao s ekipom iz Grateful Dead, odradivši s njima i nastupe ovjekovječene na, po mišljenju kritike, najgorem izdanju iz obaju kataloga, koncertnom “Dylan & the Dead”. Dva naslova nastala iz te suradnje dospjela su na “Down in the Groove” i tu čak naznačuju kako je taj autorsko-izvođački spoj, da je bilo volje i kreativnog elana, mogao polučiti daleko zanimljivije rezultate. “Silvio” i “Ugliest Girl in the World” nisu izvanserijski zgoditci, ali zrače dozom svježine i pozitivne patine više nego dovoljnom da opravdaju svoje korijene. Za razliku od tih pjesama, suradnja s punk-rokerima Jonesom i Simononom dala je uvjerljivo najlošiju stavku albuma, niti pankersku niti dilanovsku obradu pjesme Arthura Alexandera “Sally Sue Brown”.
“Down in the Groove”, pak, otvara iznenađujuće dobra, energična obrada standarda Wilberta Harrisona, “Let’s Stick Together”; kad joj se doda topla minijatura “Where Did You Leave Heaven?”, stvari se još čine obećavajućima, odnosno, dobivamo sličicu kako je album u konačnici mogao zvučati da je bilo malo više, ne vremena kojeg je i bilo, već prave vizije. Zaostatak sa snimanja “Infidels”, kršćanskim motivima i simbolikom obojena “Death is Not the End” možda je najveći zgoditak albuma, iako je danas vjerojatno poznatija u odličnoj izvedbi Nicka Cavea i proširenih The Bad Seeds s albuma “Murder Ballads”. Prostrto između bluesa, countryja i gospela, Dylanovo pjevanje vječnom životu potpomognuto je sastavom Full Force, ali ostaje dojam da se na pjesmi moglo još raditi u produkciji i miksu. Tim više je Caveova obrada bila sjajno odavanje počasti i nužni podsjetnik na odličan, a gotovo zagubljen komadić Dylanova rukopisa.
“Had a Dream About You, Baby” dolazi sa soundtracka “Hearts of Fire” (ali u izmijenjenoj verziji), za koji je Dylan napisao i izveo još dvije pjesme, i tek je jedva solidna dilanovska rokija, dok završnica albuma donosi vrlo zanimljive obrade poput “Ninety Miles an Hour” country-pjevača Hanka Snowa te posebno dojmljive “Shenandoah” iz narodne pjesmarice i “Rank Strangers to Me” koju je napisao poznati gospel-glazbenik, Albert E. Brumley. Obje pjesme dozivaju u sjećanje još relativno frišku Dylanovu “kršćansku trilogiju” i na najbolji raspoloživi način zaključuju album koji je imao potencijala, ali ne i uistinu raspoloženog kolovođu, odnosno, nastavimo li analogiju s gradilištem, nadglednika ni arhitekta. Jer, ni suradnja s Grateful Dead ovdje nije loša, kao ni dobar dio obrada, a “Death is Not the End” je zagubljeni dragulj – tako nabrojeno, to je dovoljno za mnoge mu kolege da izbace izvanserijski album. Za Dylana ne: i bez pravog nadahnuća on pliva, ali teško je ostati ravnodušan kad vas stalno salijeće dojam da je sve vrlo lako moglo biti mnogo, mnogo bolje, onako kako samo veliki znaju. Srećom, pokazalo se da je ovim albumom završila ta možda najslabija, gotovo besplodna faza; u retrospektivi, sve kao da ima svoju ulogu i autorsku logiku, pa tako i “Down in the Groove”. Kao takav, on ostaje prvenstveno “hrana” za fanove i diskofile.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
|
|
||
|
Izvođač
|
Bob Dylan
|
|
|
Naziv albuma
|
Down in the Groove
|
|
|
Izdavač
|
Columbia
|
|
|
Produkcija
|
Bob Dylan i Mark Knopfler za “Death is Not the End”
|
|
|
Datum objave
|
30.5. 1988. | |
|
Snimano
|
1983. – 1987. |
|
|
Posebna napomena
|
Standardno izdanje s jednim diskom
|
|
|
Popis pjesama
|
||
|
Let’s Stick Together
When Did You Leave Heaven? Sally Sue Brown Death is Not the End Had a Dream About You, Baby Ugliest Girl in the World Silvio Ninety Miles an Hour (Down a Dead End Street) Shenandoah Rank Strangers to Me |
||
|
Linkovi
|
||
      |
||
|
Silvio – Audio |
||
{youtube}_2tCGRdZ5d8{/youtube}
