Pri zadnjoj smjeni dekada prošloga stoljeća, Bob Dylan je još jednom naveo sve koji su pratili njegov rad, na krivi trag. Nakon trijumfalnog, suzdržanog, ali i teksturama bogatog i sugestivnog remek-djela “Oh Mercy”, proizvedenog u požrtvovnoj suradnji s producentom i glazbenikom Danielom Lanoisom, svi su bilježili još jedan, tko zna koji po redu, povratak legende u formu. Nakon niza blijedih albuma, za tim je vapio i sam Dylan, već na korak od definitvnog povlačenja sa scene; njuorlinška epizoda s Lanoisom bila je tako poput odaziva naslovom prozvanoj Milosti i bilo je za očekivati da će se putanja daljnjeg rada prostirati u najmanju ruku po istim koordinatama. “Under the Red Sky” uslijedio je 1990., dakle, samo godinu poslije i, suprotno očekivanjima, označio novi zaron u manje nadahnute i slabije orjentirane zakutke genijalnog autorskog organizma.
Ukratko, “Under the Red Sky” je sve ono što “Oh Mercy” nije. Dok je prethodnik bio produkcijski inventivan i nadahnut, novi je album u tom segmentu sirov i minimalističan; “Oh Mercy” je sadržavao mahom tihe, ali lirski zvonke, važne, produhovljene pjesme, dok je “Under the Red Sky” poput zbirke skica, pjesama pisanih na brzinu, uz put; 1989. kao da je donijela pozitivan nemir u kreativni duh čovjeka koji je rođen da stvara jezik i krči staze, dok je 1990. tom istom čovjeku i tom istom duhu obećavala tek prazan hod i (zasluženu) dokolicu. Već i nazivi pjesama poput “Wiggle Wiggle” ili “Handy Dandy” zvuče kao zezancija ili provokacija mjerljiva s onom kad je iz hypea šezdesetih odvalio par albuma slatkastog countryja. No, dok su “Self Portrait”, a posebno “Nashville Skyline” bila jasna pisma namjere i u dugom roku savršeno logični iskazi nekoga tko ne slijedi slijepo ni vlastitu ostavštinu a kamoli nečija očekivanja, “Under the Red Sky” se čini mnogo bližim novom pomanjkanju motivacije kakvo je obilježilo onih nekoliko godina prije izlaska “Oh Mercy”.
Sirovost produkcije čak pritom nije ništa nužno loše, dapače. Suradnja s osebujnim i zahtjevnim producentom kakav je Lanois vjerojatno je bila, koliko u konačnici uspješna, toliko i naporna i iscrpljujuća rabota. U jednom prijelomnom trenutku, vjerojatno je povratak jednostavnijim recepturama bio najlogičniji odabir za nastavak, ako ga je već trebalo biti. No, manjak podteksta novih pjesama, pomanjkanje snažnijeg autorskog pečata i unutarnje logike takvog izbora kad je lirika u pitanju, ono je što je učinilo “Under the Red Sky” ispodprosječnim Dylanovim albumom. Naravno da on ne mora biti nikakav ni ičiji glasnogovornik, baš kao što je već odavno miljama udaljen od aktivizama i političkih dogmi, osobito onih iz više lijevih, liberalnijih ideoloških tabora, ali virtuoznost i vizija koji natapaju i njegove prosječne stihove i note zahtjeva održavanje i razmazuje onoga tko ih sluša. “Under the Red Sky” se kotrlja tek da se otkotrlja, taman toliko “dobar” da ne bude katastrofa i taman toliko “loš” da bude razočaranje.
Jednostavne stihove i melodijska rješenja što podsjećaju na dječje pjesme možemo povezati s tada četiri godine starom Dylanovom kćerkom (njoj je album i posvećen). Ne bi uopće iznenadilo kad bi to bilo i doslovno tako – on je, usprkos svim životnim zaplitanjima i rasplitanjima, uvijek bračne i roditeljske obveze uzimao prilično ozbiljno – ali to nije amnestija. Da se razumijemo, “Under the Red Sky” sadrži neke prilično dobre komade tradicionalnog, bluesom obojenog rocka, poput “Unbelievable” i “God Knows”, pa i natruha njemu svojstvenog snažnog baladnog materijala poput “Born in Time”, ali ono čime odiše 35-ominutna cjelina siva je prosječnost i čak brzopletost u “izbacivanju” tih pjesama. Produkcija je utoliko čak pogođena; Dylanov je doprinos ono čega najviše manjka. Tako je onaj još jedan “comeback” sagorio prije nego što se stigao rasplamsati; trebalo je posložiti štogod više od samog kreativnog instrumentarija da stvari krenu uistinu nabolje za neosporno najznačajnijeg umjetnika rock-kulture dvadesetog stoljeća. Ma ne budimo toliko strogi – i ovog!
Toni Matošin
Osobna karta albuma
 |
||
|
Izvođač
|
Bob Dylan
|
|
|
Naziv albuma
|
Under the Red Sky
|
|
|
Izdavač
|
Columbia
|
|
|
Produkcija
|
Don Was, David Was i ‘Jack Frost’
|
|
|
Datum objave
|
10.9.1990. | |
|
Snimano
|
1990. |
|
|
Posebna napomena
|
Standardno izdanje s jednim diskom
|
|
|
Popis pjesama
|
||
|
Wiggle Wiggle
Under the Red Sky Unbelievable Born in Time T.V. Talkin’ Song 10.000 Men 2 x 2 God Knows Handy Dandy Cat’s in the Well |
||
|
Linkovi
|
||
      |
||
|
Under the Red Sky (Live) – Video |
||
{youtube}BRd0esxKm1A{/youtube}
