Sinoć smo se uputili na završnu, drugu večer Daruvar Blues Rock Festa, koji se samo tako našao na karti ovogodišnjih blues festivala u Hrvata. Činjenica je da bez obzira na sve, ove godine možemo se pohvaliti s velikim brojem festivala. Naravno, teško je sve to i kvalitetno popratiti, jer se to naprosto fizički ne može i ne stigne, ali evo i ove godine obišao sam nekoliko nastupa, koji su me ciljano interesirali i do kojih mi je na neki način’ ajmo to tako napisati stalo.
Moj kompić , bratić i ja već neko vrijeme obilazimo neke koncerte i nastupe kada uspijemo sve uskladiti i posložiti. Ovo večeras dogovoreno je prije nekih 14 dana i sve je bilo ”zabezecirano” i 100% sigurno. I eto došlo je do samo nekih naših personalnih promjena , ali nas dvojica nismo odustali, već smo krenuli na put. A na kraju krajeva koji je to put, a kaj da smo išli u Woodstock, kaj bi to onda bilo… ovo je zapravo ništ’, mačji kašalj. I ako stvari tako gledamo i postavljamo, onda to ima smisla i ništa nije teško, samo treba odvojiti malo vremena za ono što se voli i to je to!
Ova druga večer nudila je tri osebujna izvođača, koji svaki na svoj specifični način izvode glazbu do koje nam je toliko stalo: bandovi Lula Mira (ZG) , Bluzy Threesome (SK) i Marko Bosak & The Second Hand Band ( ZG ) dali su …ono veliki dio sebe i ova glazbena priča je bila i više nego dobra. Ovaj puta moja sfera interesa bio je upravo ovaj zadnji band a razloga za to bilo je više. No, na kraju je cijela stvar ispala potpuno drugačije…evo… o čemu se radi.
Već po samom dolasku ostao sam zatečen kako sve to lagano klizi, da je sve dobro uigrano i da priča oko ovih bandova doista će zapravo otići u sasvim drugom smjeru. O čemu se radi? Naime, nekako uvijek zadnji band preuzima ulogu ”headlinera” i sve se podređuje njemu, no kako se razvijala ova večer bilo mi je sve jasnije da ovaj puta svaki izvođač u svom vremenskom okviru daje sve ono što može i zna… i da to nazočnoj publici isporučuje izuzetno jasno i direktno.
Lula Mira svojim nastupom odmah je zadržala pozornost svih nas, koji kužimo tu priču. Moram priznati da su mi bili fora neka stara ekipa, koja je komentirala sve ko’ oni starci na balkonu iz Muppeta. ”Dokle više, kada budu odsvirali neku lijepu pjesmu koju svi znamo, a ne ovo …ko’ da ih netko tuče….” I naravno, umirali smo od smijeha jer nisu odustajali, trusili su pive i komentari su samo pljuštali. A ekipa na ”stageu” prašila je odličan glazbeni set. Nema se što zamjeriti ( možda da je malo ”sound” bio čistiji) , ali pustimo sada to . Na kraju nastup Lule Mira bio bi odličan i vrlo zapažen čak da su i samo izveli vrlo snažnu i zanimljivu verziju ”Whipping Post” ABBa.
Sljedeći na ”stage” stupaju Bluzy Threesome band koji je dogurao do polufinala u Memphisu, band koji je u ovo pandemijsko vrijeme vježbao, radio, nastupao i snimao i ovaj puta njihov nastup imao je vrlo ozbiljnu set listu, nije tu bilo onih svima dobro znanih uspješnica, Juran Strmecky i ekipa odlučili su malo svoj scenski nastup podebljati i priznajem da me to baš ugodno iznenadilo. Vjerojatno će ovaj band u bliskoj budućnosti objaviti svoj nastupni album i da će ovaj sisački blues rock band ugrabiti vrlo važnu ulogu i dio kolača vezan uz ovu našu domaću rock n’ blues scenu. Svakako treba istaknuti i odličnu Antoniju Kihalić čiji impresivan vokal nema ama baš nikakve veze s njenim prezimenom, baš suprotno ! Isto tako valja spomenuti i ritam sekcije u sva tri banda koje su ubitačno točno odrađivale svoj dio posla. Snažna scenska ekspresija, odlično posložena set lista i izuzetno ekspresivna svirka dali su doista lijepoj gomilici publike puno razloga za zadovoljstvo, radost i veselje.
Naime, u ovo vrijeme terora šund i humpa-cumpa pjesmuljaka ovako nešto čuti bio je istinski melem za moje uši. Već standardna ekipa KC-KŽ ponovo se okupila i uživala u odličnoj svirci. A konačno stižu na ”stage” oni , zbog kojih sam potegnuo do Daruvara Marko Bosak & The Second Hand Band osmeročlana ekipa predvođena raspoloženim Markom odmah je krenula u glavu i već prvom ”Let’s Spent The Night Together” pokazali su da s njima šale nema i da jako dobro znaju svoj dio posla. U dobrom društvu ”Doca” Lon Johnsona, svaka sljedeća pjesma nailazila je brojno odobravanje publike . Sa ”stagea” u nizu su stizali glazbeni udari, koji su imali izuzetno ubojit i razoran učinak… publika je zdušno podupirala band i taj obostrani feedback sjajno je posložio cijelu ovu glazbenu večer. Izvoditi ”Delta Lady ” , ”Feelin’ Alright” ili ” The Letter” u stilu Cockerovih Mad Dogs & Englishman istinski je izazov, ali ovaj band tu nema nikakvih problema, radi to izvrsno, samouvjereno i snažno.
U svojim pjesmama band zvuči jednako sjajno, izražene snage i ekspresije, izuzetne produkcije. Osobno sam uvjeren da će ta cijela priča vjerojatno, tek okrenuti neke nove listove i pokrenuti neke nove vjetrove na ovoj domaćoj sceni.
Sve je zapravo ove večeri ispalo drugačije slušali smo puno gitarista, svaki je osobit i sjajan na svoj način ali nema tu neke kompeticije, već je najveća pohvala kada jedan gitarista za drugog kaže da ”ubija” i baš mi je drago da je tako. Uz ovakve bandove nema brige i znam da ćemo ovdje mi u hrvatskoj moći i dalje uživati u odličnoj i kvalitetnoj glazbi.
Marko vrlo ležerno i scenski osmišljeno vodi ovu glazbenu priču, ali sa dužnim poštovanjem prema svima u bandu čak i prema osoblju koje ih opslužuje. Ponašanje i gesta koje su apsolutno za svaku pohvalu!
Njihova glazba izuzetno je snažno prožeta južnjačkim rockom i bluesom i nema tu nikakve tajne, samo to morate znati prezentirati na upravo takav način. Njihov zadnji studijski album svakako će morati donijeti neke značajnije promjene svima i samoj sceni ali i slušateljstvu, koje doslovno vapi za ovakvim bandovima, svirkom i snažnom ekspresijom. Doista, ima se što čuti, jer ovdje nije u pitanju sjajan Marko, odlične gitare, raspojasani klavijaturist , prštava ritam sekcija i odlične back pjevačice, ovdje se radi o zajedničkoj vibri banda bilo u studiju, bilo na ”stageu” to se čuje i osjeća …. a to je zapravo i najvažnije.
Marko Bosak & The Second Hand Band u većini svojim pjesama nude ono što svima treba a to je vedriji i bolji pogled u budućnost, nude vam ljubav prema vama dragim osobama i daju nam svima razloga za ono … ”idemo dalje… sutra je novi dan i valjda bude svima bolje!”
Svi vi koji i ubuduće imate mogućnost čuti i poslušati ovaj band, ali i ostala dva banda u živo nikako to nemojte propustiti!
Hvala svim izvođačima i organizatorima skidam kapu. Čista 5 za prvi puta!
Yours bluesy,
Mladen Lončar – Mike
Više saznajte na:
https://www.facebook.com/events/trg-kralja-tomislava-hr-43500-daruvar-hrvatska/blues-rock-festival-daruvar/1192056631219898/
http://www.visitdaruvar.hr/blues-rock-festival-daruvar.aspx
https://www.facebook.com/Band-Lula-Mira-1189749674459845
http://bluzy-threesome.com/
https://www.facebook.com/Bluzy3some
https://www.facebook.com/marko.bosak.9
facebook.com/pages/The-Second-Hand-Band/28937997682