U dva dana na sportskim terenima Boćarskog doma Zrinjevac u Cvjetnom naselju održava se najjači domaći festival trap glazbe „Drito”. Krcata satnica kroz petak i subotu okuplja sve što nešto znači u trapu kod nas i u susjedstvu. Nije lako za pratiti niti za sve poloviti.
Dvorana Boćarskog doma, iako izgleda malo multifunkcionalno provincijalno, zapravo je super prostor za koncertne svirke. Nekako se čovjek zapita zašto organizatori češće ne biraju ovaj prostor za koncerte jer je na super mjestu. Možda je problem s organizacijom ulazno izlaznih vrata ili sanitarnih čvorova ili rasporedom šankova, ali YEM organizatori su sve te nedaće uspješno prebrodili i pružili sve uvjete za zabavu skakutajućoj publici.
A ta skakutava publika je prosječno sve mlađa i mlađa. Izgleda da dok izvođači i svita oko njih odrasta i stari, prosjek publike koji dolazi na Drito festivale se pomlađuje i spušta dobne granice. Satnica festivala je također bila spuštena. Program kreće već oko pola sedam. Trebalo je izredati sljedeće: Spejs Noksi, SBL, Yungkulovski, Baks, Cunami Flo, Ludi Srbi, Mimi Mercedez, 30zona, Z++, Buntai, Krankšvester i Hiljson Mandela. I svi oni samo prvi dan. A još svatko ima ponekog gosta. Stisnuti program dopuštao je da između izvođača imamo maksimalno dvije minute pauze. Ubitačan tempo. Trepaj il’ krepaj, doslovno.
Priznajem da takav maraton ne bih mogao izdržati pa sam uletio tek na Lude Srbe. Naelektrizirana i naluđena atmosfera se nastavila i s njihovom sunarodnjakinjom Mimi Mercedes. Jer nema mjesta stajanju. Doduše, malo je dojam da svaki sljedeći izvođač koji izađe na binu izazove val novog oduševljenja a tijekom nastupa sve nekako malo splasne. Točno nekako u skladu sa stereotipima attention spana današnje mlade generacije. Nije uopće da izvođač popusti ili smanji gas, već sve ostaje na istoj razini, ali pažnja i ushit publike kao da nekako olabavi. Još nešto lako upada u oči kod trap publike. Svi ti slini dresovi iz različitih razdoblja sporta. Kao neki vremenski melting pot. Od Pippena i Kempa do Dončića i Irvinga. Od Ewinga do Mbappea pa do hrvatske nogometne reprezentacije. A majice s dijametralno drugačijim glazbenim izričajem od Gunsa, Slayera ili AC/DC po do jednog Tupaca. I nitko da zakoluta očima. Svi miroljubivo minglaju jedni pored drugih.
No dobro, dosta o modi, možda koja riječ i o glazbi. A ono, trap i autotune su kao prst i nokat. Puno playbacka i puno brate ovo, brate ono. Auh. Da, nakon Mimi na scenu skače 30zona sa svojim auh. Svaki izvođač izvede presjek svojih najjačih stvari, ali Galaš i Shin su iz nekog razloga preskočili „Non stop”. Ali su zato napravili mjesta za goste Kukus, što je opet dobar plus. A najveći plus je ostvario Z++, koji mi je od svih izvođača večeri nekako najdraži. Ostala publika možda ne cijeni njegove funky stvari toliko jako kao trep bengere, ali Ze se u funku baš dobro giba. Zvonimiru se na bini kao po navadi priključio njegov stari pobočnik Massimo Savage da bi zajedno odvrtili većinu nastupa. Nakon njih su slijedili prvo Buntai pa zatim i Krankšvester i trebalo je izdržati na maratonu dok nije došao Hiljson Mandela. Iskreno, već sam bio toliko umoran da sam sve teže pratio i goste Baksa, Miach pa ponovo Z++. A kad je i konačni nastup završio ekipa je kao klonulo izašla van na kišu. Nije bilo poziva na još. Svi su bili premoreni. A čeka nas još jedan dan trap maratona. Pohvale svima.