Ovaj izvještaj moram započeti od kraja i kazati kako je ovo bilo veličanstveno ukazanje Zlatana Stipišića na splitskom Sustipanu (hrid na ulazu u splitsku luku, inače idealan prostor za ovakve manifestacije). S punom odgovornošću tvrdim da je ovo bio njegov najbolji koncert na kojem sam prisustvovao, a bilo ih je. Koncert na kojem se „prošetao“ kroz najblistavije trenutke svoje 28-godišnje karijere, svojevrsni best of njegove prebogate kajdanke s kojima je s lakoćom odbacio sva ona čudna mišljenja isfrustriranih kritičara koji njegovu glazbu smatraju pretencioznom, njegovo instrumentalo ruho prenapuhanim reliktom prošlosti, a njegove inspiracije su im upitne. Pitao bih ih bi li promijenili mišljenje da su kojim slučajem bili akteri ove izvanredne sinergije između Gibe, benda i očarane publike.
Poznato je da se Gibo i splitska publika javno vole, što je potvrđeno velikim brojem posjetitelja, skoro dvostruko većim u odnosu na koncert Josipe Lisac dan ranije; njihovim konstantnim aktivnim sudjelovanjem, kao i Gibinnim nepatvorenim nastupom, kao uostalom i cijelog benda. Jer ako je jedna od funkcija glazbe građenje čvrste lirske paučine između srca i mozga, onda je Gibo jedan od tih paukova-neimara koji tu veličanstvenu arhitekturu gradi neizmjernom lakoćom.
Poznato je da je Gibo perfekcionist, stoga je bilo za očekivati nakon 18 mjeseci apstinencije (zbog poznatih razloga) da će na ovom koncertu pružiti svo bogato iskustvo i neosporan kvalitet nagomilan na brojnim nastupima. Pretpostavljeno – ostvareno, jer Gibo je osim svoje poslovične postave u goste dozvao klapu Iskon, tročlanu bras liniju iz Čakovca, gosta iz Adis Abebe (nisam zapamtio ime) koji je brački zet i kojeg svi zovu Bračaninom, a koji je svirao nacionalni instrument u skladbi „Mirakul“.
Gibonni je odlično raspoložen što se očituje u kratkim, duhovitim komentarima između pjesama pa je tako ispričao kako Petar (jedan iz puhačke linije) ima stado od 84 grla, a jedno među njima se zove Gibo. „Zato sam ih i zvao da sviraju s nama“.
Inače, koncert je otvoren laganicom „Nisi više moja bol“ nakon koje je izjavio da se nakon duge pauze osjeća prilično debitantski. Slijedile su još dvije laganice „Onako od oka“ i „Sve ću preživit“ kao znakovit uvod u brži nastavak koncerta.
Na Sustipanu inače publika sjedi na svojim dekicama, stolicama, rijetko tko stoji na nogama, a što se u tren preokrenulo nakon što su odsvirani prvi taktovi „Činim pravu stvar“, „Mirakula“ , te „Kiše“ jedne sa novog EP-a „Po Ure“. Tom prilikom im se pridružila klapa Iskon, tako da je u tom trenutku na pozornici bilo 18 glazbenika. Pitate se jesam li se naježio? Svakako, i ja i svi okupljeni koji su grleno zapjevali refren iz najnovijeg world music obojenog bisera.
Gibo je vidno raspoložen kako odazivom uvijek mu vjerne splitske publike, tako i samom uigranom svirkom benda, pa je za narednu, još jednu mu prekrasnu baladu „Lažu fotografije“ kazao kako istu ne treba odsvirati na mišiće, već s osjećajem. Gibinna želja bendu zapovijed, pa su tako Nikša Bratoš, Marko Ramljak, Marko Reljanović, Branimir Gazdik i Maasej Kovačević uz back vokale Brankica Jovanovski, Daria Hodnik i Teo Brajčić to odsvirali i otpjevali (kao i sve druge pjesme) sa zavidnom kvalitetom i velikom uigranošću.
Nižu se svima poznate kompozicije, na redu je jedna od meni njegovih najdražih, „Divji cvit“ s violinskim introm Marka Ramljaka, ali s izostankom nevjerojatnog gitarskog sola kojeg je u originalu isporučio majstor Vlatko Stefanovski.
Prve note „Judi, zviri i beštimje“ su očekivano (opet) na noge junačke digli sve prisutne, s odličnom solo rolom na kongama.
Neizbježna „Tempera“ s violinskim introm pojačana fenomenalnim vokalima klape Iskon bila je tek kratko smirenje pred „Librom“ na kojem je cijeli auditorij preuzeo pjevanje refrena, normalno uz pojavu žmaraca duž kičmenog stupa.
Poznato je da su Gibo i pokojni Oliver bili skoro nerazdvojni tandem, a Gibo je nekim svojim pjesmama samo potvrdio Oliverovu nevjerojatnu karizmu i apsolutnu popularnost.
„Sreća“, „U ljubav vjere nemam“, neizostavna „Cesarica“ bili su zaista snažni toplo primljen hommage jedinstvenom glazbeniku.
A onda furiozni završetak „službenog“ dijela koncerta: „Dvije duše“, „Oprosti“ i „Zlatne godine“ bile su dobro tempirane za masovno oduševljenje. Za potonju je Gibo komentirao kako mu je ona bila prekretnica u karijeri, stoga je na nju vrlo ponosan.
Nije puno trebalo da se ekipa vrati na pozornicu u jednom od vrhunaca koncerta – „Posoljeni zrak i razlivena tinta“ bila je dodatno obogaćena vokalnom rolom dame iz back vokala (Daria Hodnik) sasvim u stilu Floydove „Great Gig in the Sky“. Izvedba za pamtiti.
Očekivano smirenje nastavljeno je s „Hodaj“, nježnom i sentimentalnom „Udicom“, te himničkom i za kraj dobro odabranom „Dobri ljudi“, kao zahvalom publici na stvaranju prekrasne i nezaboravne atmosfere.
I nije to bilo sve, za sami kraj još jednom je odsvirana „Kiša“, te je tako završila jedna zaista prekrasna i teško zaboravljiva glazbena priča.
{gallery}gibo_st21{/gallery}
