Najlakše u cijeloj sinoćnjoj glazbenoj priči bilo je otići u Zagreb i poslušati ovu live promociju albuma Eksterminator ’81, koji je 10. travnja objavila izdavačka kuća Dancing Bear Music. Iako se zapravo radi o live tonskom zapisu, ova promocija uživo pokazala je svu stranu inovativnosti i inventivnosti trojice glazbenika, a pritom izravno uključuje različite vrste umjetničke kreativnosti koje ovi glazbenici primjenjuju u svakodnevnom muziciranju i životu.
Toni Starešinić, Andrej Jakuš i Janko Novoselić ponovno su posvjedočili kako je njihova nevjerojatna prezentacijska forma otišla izuzetno daleko – otvarajući neka nova vrata iza kojih se krije još jedno novo, nepregledno glazbeno prostranstvo kojem se kraj uopće ne nazire. Sva ona lepršavost improvizacije sinoć je doslovno zapljuskivala sve one koji su se odvažili doći na ovaj nastup. Zašto? Službeno trajanje ovih pet kompozicija na kompakt-disku iznosi nekih sedamdesetak minuta. Sinoć je ovaj nastup trajao debelih 115 minuta, pa to dovoljno govori o njihovoj improvizacijskoj razigranosti.
Zaista, nema nikakve dvojbe – teško je zapravo govoriti tko je upečatljiviji od ove trojice nadasve nadarenih umjetnika. Andrejeva kombinacija trube i elektronike, Jankova nevjerojatna razigranost i raznolikost u udaranju po kožama i činelama daju naslutiti tko je onaj „hard workin’ man“ u strojarnici. A na kraju tu je i Toni koji vrlo samouvjereno vodi cijelu ovu glazbenu odiseju. Možda je to, po meni, i najbolji naziv ili odrednica onoga čemu smo sinoć svjedočili. U svojoj mladosti i tijekom svog dosadašnjeg života naslušao sam se glazbe – od r’n’r-a, folka, rocka, psihodelije, jazza, jazz-rocka, AOR-a, simfo-rocka, neizbježnih ELP-a, world musica, metala, čak punka i HC-a. No, ovo sinoć bila je zapravo jedna osebujna glazbena odiseja primjerena stoljeću u kojem živimo.
Sinoć su nam Toni Starešinić, Andrej Jakuš i Janko Novoselić ponudili neku svoju glazbenu odiseju. S druge pak strane, sve to je samo okružje i neki fluid kroz koji teče zvuk, ritam i melodije te vas u upečatljivim, pulsirajućim valovima zapljuskuje i u vama izaziva konstantne valove ugode i iznenađenja. Ovdje osjećam potrebu ponoviti što sam napisao u svom osvrtu na album Eksterminator ’81. Evo dijela iz zaključka: „Na kraju sve to rezultira impresivnim i nevjerojatnim glazbenim jezikom za koji ne znam kako se zove, ali bez obzira na to – jako dobro ga razumijem i volim se njime služiti, odnosno volim ga slušati i u njemu jednostavno uživati.“ Eto, tako sam to sinoć još upečatljivije čuo i doživio.
Kako se ovdje radi o promociji Tonijeva prvog solo albuma, doista mi je bilo drago čuti kada smo na bisu dobili i novi materijal koji se tek sprema za njegov drugi album. Kako je nastup odmicao i stigao do samog kraja, postajalo je sve očitije da se ova večer neće samo tako zaboraviti; dapače, svima nama ostat će u doista lijepom sjećanju.
I da zaključim: ovaj nastup uživo zapravo je najbolji dokaz što nam ovi sjajni glazbenici mogu ponuditi. Od prve do zadnje sekunde slušatelji, odnosno publika, jednostavno pulsiraju kroz ovo apsolutno jedinstveno glazbeno putovanje na kojem ne znate što će vas snaći i jeste li uopće spremni za takvo osebujno iskustvo.
Sve ono što se zbiva slušatelja ponajprije iznenađuje, a nakon tog prvog faktora iznenađenja slijedi snažan upliv u samu srž ove upečatljive prezentacijske forme iz koje doista povratka nema. Onako, sam sebe pitam bih li želio neki brzi povratak s ovog glazbenog putovanja – odgovor je vrlo kratak i jasan: ne. A zašto? Jer se u njihovoj glazbenoj auri osjeća ozračje i čuju se temeljni fragmenti onoga što svi poznaju. Baš tada, u tom trenutku, nestaju sve barijere i neki limiti, a definitivno i neka naša davno uvriježena pravila. Ovdje je sinoć vrijedilo samo jedno pravilo, a ono glasi – da pravila zapravo uopće nema.
Yours,
Mladen Lončar – Mike
