Očito je da je ekipa sposobnih mladih ljudi koji se bave organiziranjem koncerata u Šibeniku znala kako dodatno oplemeniti ovo zaista ugodno, toplo bablje/indijansko ljeto.
Jer di ćeš bolje nego nakon osvježavajućeg kupanja u moru navečer svratiti na rock/hard rock/metal koncert. A kada je u pitanju Dino Jelušić i njegov novi projekt Jelusick koji je iznjedrio zaista odličan album u HM branši „Follow the Blind Man“ na kojem sviraju zaista potentni, mladi glazbenici, onda nema mjesta dilemi gdje provesti ovu drugu po redu glazbenu večer manifestacije „Bablje ljeto u Šibeniku“.
Prvog dana nastupili su provjereno odlični Partibrejkersi čijem koncertu iz objektivnih razloga kolega Nik i ja nismo mogli prisustvovati, a za koji su nam kazali da je bio prava rock fešta. Navodno ubrzo nastupaju i u Splitu.
Negdje oko 21 sat na scenu dolaze domaće snage, bend Reah. Djeluju lokalno, ne znam je li im plan djelovati globalno, no svojim iskrenim pristupom i primjerenim autorskim materijalom na tragu alt rocka i grungea zaslužuju pažnju puno šireg auditorija. Bazna trojka u kojoj nema štekanja djeluje uigrano, prezentacija njihovih glazbenih avantura ima iskren stav u kojem nema pretjeranog egzibicionizma. Pjevaju na engleskom, što je danas uobičajena pojava kod mnogih domaćih bendova. Kako sam u razgovoru saznao, spremaju novi album (pretpostavljam prvijenac), a nastupaju u sastavu: Tomislav Šanić (gitara/vokal), Karlo Roš (bas) i Ante Lordan (bubnjevi). Od odsviranih stvari čuli smo među ostalim „Low Life“, „Flow“, „Snake“, „My Muse Needs Some Action“, „My Money, My Heart“, „Only 19“ .
Mnogo sreće, ekipa, i hvala na poštenoj svirci.
Nakon kratkih peripetija oko namještanja instrumenata na scenu dolaze glavni protagonisti u sastavu Ivan Keller (gitara), Mario Lepoglavec (bubnjevi) i Luka Brodarić (bas), naravno s Dinom kao glavnim vokalom i povremenim klavijaturistom.
Ako se pitate kako su se u kompaktnu cjelinu složili sjevero-istočni i istočni temperamenti sa dalmatinskim, odgovor je jednostavan. Kako mi je u razgovoru kazao Luka Brodarić (inače sin Zlatka Brodarića, jednog od osnivača kultnog splitskog benda Metak), za to je zaslužna odlična interakcija između njih, nepatvorena, iskrena strast za sviranjem ovog glazbenog formata, te međusobno povjerenje. A sve je to zaokruženo zaista moćnim vokalno/sviralačkim vještinama.
Kolega Mladen Lončar s opravdanim je entuzijazmom recenzirao njihov album „Follow the Blind Man“ kojemu ne treba ništa nadodati niti oduzeti, osim činjenice da ih Mladen nije čuo uživo. A ta privilegija slušanja ovom potentnom mladom bendu s lakoćom daje dodatnu dimenziju koja se možda najbolje očitovala kroz briljantna sola svih glazbenika u njihovoj obradi pjesme „Paradigm Shift“, američkog prog rock benda Liquid Tension Experiment (Tony Levine, Jordan Ruddes, John Petrucci i Mike Portnoy). Ujedno je to dokaz da Dino i ekipa nisu u svojim razmišljanjima ograničeni samo na HM, što u nekoj budućnosti može biti značajan i hrabar pomak prema otkrivanju nekih novih horizonata.
Koncert je inače otvoren s „Reign of Vultures“, sigurnim prvim favoritom za otvaranje svakog koncerta. Bubnjarsko „čekićanje“, gitarski gotovo psihodelični intro, pakleni ritam, pamtljiv refren, te Dinov moćni vokal čine ovaj uradak jednim od vrhunaca novog albuma.
Svi postulati HM scene su prisutni: energija, ponekad divlja, ali uvijek kontrolirana, duge kose i neizbježan headbanging, gitarski „dueli“ između basa i gitare, Dinovo pjevanje koje ga je i odvelo u kratkotrajnu Whitesnake avanturu, visoke lage koje savladava s lakoćom. Nedostajali su pirotehnički i vizualni dodatci, neizostavna scenografija HM, no i to će doći s vremenom.
S novog albuma odsvirane su još: „Chaos Master“; harmonijski besprijekorna „The Great Divide“ koja bi mogla imati zanimljiv aranžman u akustičnoj verziji; himnička „Healer“; „Bitter End“ (melodiozna laganica); „Died“; „What I want“ (baš nabrijana posveta opusu Deep Purplea); „Acid Rain“ u kojima je bend zaslužio iskrene aplauze ne baš pretjeranog broja gledatelja. Uz to glazbenici su dokazali svoje individualne vještine kroz zaslužena sola u kojima je osim gitarskog (normalno) najveći aplauz dobio Luka Brodarić na zaista moćnom i intrigantnom solu. Osobno sam upravo Luku doživo kao moćnu radilicu koja osim svojom perfektnom, masnom i nadahnutom svirkom (uz, naravno, bubanj) gradi čvrstu podlogu na koju se nadograđuju gitara i vokal. A njegovo kretanje po sceni očito animira i ostatak benda. Svakako treba istaknuti i gitarske role Ivana Kellera kojega mnogi već ustoličuju na prva mjesta domaćih gitarskih junaka. Bez armirano postojanog, čvrstog bubnjanja Marija Lepoglavca zvuk bi bio zaista dobrano reduciran. A o Dinovom pjevanju zaista ne treba trošiti ni vrijeme ni papir. Sve je poznato, sve je priznato i verificirano. Ono što treba istaknuti je činjenica da Ivan, Luka i Mario nisu gostujući glazbenici, oni su zaista BEND, i to vraški dobar bend. Mala zemlja za velike avanture, eto tako može svijetu bez ikakvog srama ponuditi zaista vrhunski glazbeni proizvod.
Među autorski materijal ubačena je „She’s Got the Look“ (neobičan izbor s obzirom na njihov glazbeni svjetonazor), koja je ujedno bila i pun pogodak s obzirom na interakciju s publikom. Od obrada čuli smo i „Burn“, nositeljicu istoimenog albuma velikana HM – Deep Purple.
Za kraj je ostavljena „Devil Took My Beer“ Dinovog prijašnjeg benda Animal Drive.
Osobno nisam pretjerani obožavatelj HM (uostalom kao i kolega Nik), no neosporna je činjenica da smo oboje zaista guštali u glazbenoj prezentaciji moći, znanja i umijeća ovih mladića.
Nakon Dina i ekipe mjesto na pozornici zauzeli su Justin Johnson, splitski swing-ska-punk bend. O njima ipak nekom drugom prilikom.
Ako se netko upita zašto je baš Šibenik doveo Dinov potentni bend, to je zato što tamo (za razliku od Splita iz kojeg je, uzgerd budi rečeno, došao poveliki broj slušatelja) ljudi imaju vizije i moć prepoznavanja vrijednosti.
{gallery}jelusick_sibenik23{/gallery}
