Na dobro poznatoj adresi, u Tvornici kulture sinoć je održan koncert riječkih legendi. Kroz preko sat i pol žestoke svirke i performansa, LET 3 je pokazao kako zaista još uvijek ima čime iznenaditi i šokirati, po čemu su poznati od prvog dana svog djelovanja. Sveopća kritika društvu, uvijek aktualna i poštena, ovaj je puta izvedena kao proslava jubileja glazbenog albuma Bombardiranje Srbije i Čačka, izdanog prije dvadeset godina. Bendu se u slavlju pridružio Varaždinski folklorni ansambl, koji je u ovoj prilici zaplesao i zasvirao.
Večer je započela plesom ansambla uz Most na Drini ćuprija na matrici kao prateću izvedbu, LET 3 je započeo nastup izvedbom numere Beograde, nakon čega su se nizali hitovi, ovog očigledno plodonosnog albuma. Kao i uvijek, tehnički savršeni uživo, izveli su sve pjesme s Bombardiranja Srbije i Čačka. Bitno je napomenuti kako je dio Bombardiranja inače kamen temeljac koncertne ponude Letovaca – Ero s onoga svijeta, Kurcem u čelo, Riječke pičke, Alam Iđazi, Sokol, Mamne baneta, Zurle treštat i Dijete u vremenu mogu se čuti na koncertima koji ne slave isključivo ovaj album.

S druge strane, upravo su one numere koje se inače ne mogu čuti toliko često bile dovoljan razlog da pravi sladokusci stignu na ovaj performans Bombardiranja. U sastavu Damir Martinović Mrle (bas gitara), Zoran Prodanović Prlja (vokal), Matej Zec (gitara), Dražen Baljak (gitara) i Ivan Bojčić (bubnjevi), Riječani su uvjerljivi pobjednici ovog gostovanja. Broj okupljenih dokaz je kako je LET 3 Zagrebu vječno zanimljiv – publika je gotovo cijeli koncert pjevala u glas, od Šabana do Sokola.
Zbog svog performansa uživo, upravo je LET 3 za mnoge “The Band” naših prostora – gitarsko savršenstvo na relaciji Zec-Baljak, Mrletovo šefovsko dirigiranje bas gitarom, Binovo lupanje kao da sutra ne postoji te Prljin vrisak, teleportiraju u mjesta i vremena kada je alternativa bila trend, u sredine poput njujorške četvrti East Village kada je postojao CBGB’s Hillyja Kristala.

Autor članka koristi slobodu zaključiti kako je upravo ovaj koncert bio potreban glavnom gradu u ovom vremenu. “Beograde”, Šabanovi stihovi “Nisi me voljela u ono vrijeme”, makedonski ritmovi numere “Zurle Treštat”, pitanje “Kolika je Jahorina planina?”, “Odvest ću te na vjenčanje” legendarnog Miše Kovača… Gotovo zborska izvedba “Pjevaj mi, pjevaj, Sokole!” i drugi stihovi slavili su zajedništvo. Uživajmo u slobodi međusobnog poštivanja, priznavanja i ljubavi.
Šumadija, Dalmacija, Istra, Kosovo,
Međimurje, Prekomurje, Bosna, Zagorje,
Herceg Bosna, Potisje, Negotinska Krajina,
Štajerska, Koruška, Kvarner, Sandžak… (Riječke pičke, Bombardiranje Srbije i Čačka, 2005).


