Vruća nedjelja dovela je u Pulu dva energična benda koja su podigla stupnjeve radosti pulske publike u ovim paklenim ljetnim danima i noćima. Ignor se u Pulu vratio nakon 15 godina, dok je Luzerima, čini mi se, ovo ipak bio prvi nastup u gradu. Svakako mi je bilo drago pogledati ih u mojoj rodnoj Puli, kojoj fale alternativni koncerti.
Prije samog koncerta puštala se dobra glazba – od Blink-182, preko Bullet for My Valentinea, Bring Me the Horizona do A Day to Remembera. Milenijalci koji su se našli na Kaštelu (evo me) guštali su. Ulaz je bio otvoren od 20 sati, dok je nastup Ignora bio predviđen za 21:15, a Luzera za 22:15. Publika se počela okupljati na vrijeme i bilo mi je drago vidjeti mlade alternativce te se uvjeriti da ih ipak još ima u Puli i da nisu svi izumrli.
Ignor je počeo nešto nakon predviđene satnice i uletio na pozornicu uz intro „You Are My Sunshine“, na koju su se nadovezali u punk-stilu. Odmah se znalo da nas čeka opuštena setlista sa surprise-elementima. Predstavili su nam se improvizacijom s tekstom: „Dobrodošli u Kaštel, mi smo jako užasan bend“, uz žestoki tupa-tupa ritam. Na stageu su odmah bila postavljena oba bubnja – s lijeve strane za prvi bend, a s desne za drugi – što je definitivno skratilo vrijeme izmjene i olakšalo logistiku. Vjerojatno je slično napravljeno i s drugim instrumentima te gitarskom opremom, no moja je profesionalna bubnjarska deformacija prvo primijetila ovaj detalj!
Njihov originalni bubnjar Filip Nikolić bio je spriječen odsvirati ovaj gig pa ga je tom prilikom zamijenio Tin Brkljačić iz bendova Proleter i Ectratis. Zapravo je od izvornih članova benda u trenutačnoj postavi ostao Paško Daniel Paić, dok je Filip Nikolić član s najduljim stažem i stoga najdulje „originalni“ član. Uz njih dvojicu trenutačnu postavu čine Roland Rostohar i Denis Kerenović.
Ignor je odlučio u svoju setlistu ubaciti nove stvari s EP-a „Malo i“, ali i neke popularne u punk rock obradi. Tu su se našle uvodna špica kultne serije „Malcolm u sredini“ i Creedova stvar „One Last Breath“, a uz njih su rokali stare hitove „Rac“, „Frajer Me Pivom Zalio“, „Sara, Lana“ i „Šiškice“. Spomenuli su da su se neke njihove pjesme našle u seriji „Sram“, koja je očito u trendu među mladima. Prisjetili su se i Ivana Antolića iz grupe Pičke Vrište, kojemu je nedavno bila godišnjica tragičnog odlaska s ovog svijeta, te su mu tom prilikom posvetili jednu pjesmu. Svakako, nastup je imao puno zabavnih elemenata. Njihova energija na stageu je odlična, kao i međusobna komunikacija, koja je bila pozitivna i šaljiva. Publika je super reagirala, a u prvim redovima dobro su se znali sve tekstove.
Samo osam minuta nakon završetka prvog benda i brze izmjene, krenuli su Luzeri. Fanovi su odmah podivljala na „Highschool Crush“, a Luzeri su nastavili nizati hit za hitom. Uslijedile su „Suze“, „Nije OK!“ i „Nedaj se Nina“. Ekipa na Kaštelu je jako dobro reagirala, znala je sve tekstove i vidno se zabavljala. Iako je i dalje bilo poprilično vruće, osjetio se neki vjetrić u zraku. Dečki iz Luzera ipak su nekoliko puta naglasili koliko im je vruće na pozornici – zbog dodatnog grijanja reflektora sigurno im je bio osjećaj kao da je više od 50 stupnjeva gore. Ide stara poznata „Više Nije Kao Prije“ za najvjernije pratitelje benda, ali i kratko iznenađenje u obliku nekoliko sekundi pjesme „Given Up“ Linkin Parka, koju je izvrištao gitarist i back-vokal Nikola Batelić. Njegova sestra i pjevačica Franka Batelić našla se u publici te je s osmijehom pratila svog brata i ostale dečke, koje očito poznaje još iz dana odrastanja.
Primijetila sam da Luzere zapravo čini dosta Istrijana iz Rapca. Uz Nikolu Batelića, tu su Carlo Škopac na bubnjevima i Teo Bembić na bas gitari, dok su Goca i Dipsi originalno iz KUKU$a i Buntaija (vjerojatno iz Zagreba, ali neka me isprave!). Tu je i Kristijan Markušić na gitari, s lijeve strane stagea – on mi je poznat iz neke druge priče, Free Ride?
Luzeri se vole šaliti na račun glazbe koju kreiraju pa su nakon toga izveli stvari „Oh Shit“ i „Tko Želi Biti Alkoholičar“ koje govore o alkoholizmu te se međusobno nadopunjavaju. Čini mi se da je ovaj put bilo manje efekata (autotune) na vokalima nego inače na njihovim nastupima, što mi je bilo iznenađenje. Moram priznati da su meni osobno zvučali odlično i jako sirovo, što je nekako dodalo žestine pop-punk zvuku. Pjesma „Kamikaze“, koju izvode u duetu s Buč Kesidijem, rasplesala je Kaštel, a nakon toga i „Venera – From Sram“, koja je inače feat. Miach. Nije bilo ni Buč Kesidija ni Miach da ih zajedno izvedu, ali svejedno volimo čuti featuringe uživo! Njihove skladbe također su se našle na soundtracku serije „Sram“, tako da ću očito morati baciti oko na seriju.
Dogodio se tada je jedan nezgodan trenutak koji je na kraju ispao sasvim zgodan! Tijekom najžešćeg trenutka setliste riknuli su mikrofoni pa su morali na nekoliko minuta zaustaviti koncert kako bi riješili tehničke poteškoće. Nakon toga vratili su se u igru – ide žestoka „Stigma“ i moshpit publike. Bilo je jako fora vidjeti sve te mlade ljude kako se gurkaju i skaču. Koncert se nakon toga nastavio odvijati nesmetano, uz još nekoliko pjesama do kraja. Na pozornicu se popela Lea Radolfi „Lava“, koja gostuje na „Druga Strana“. Bila je to jedna od još tri pjesme na setlisti nakon nezgodnog trenutka. A onda je stigao hit „Blank Face“ pa još „Tekken“ za kraj, pejsme s kojima su nas dodatno raspištoljili.
Bio je to jako dobar koncert u fora okruženju unutar zidina. Za kraj su fanovi imali priliku podružiti se s bendom, fotografirati i pokupiti autograme s čime su zadovoljili sva svoja očekivanja.
