Postoji u sportu često izrečena, ponekad nepotvrđena izjava da momčad koja pobjeđuje ne treba mijenjati.
U glazbi to ne drži vodu, jer sijaset onih koji tvrde da bi stvarali glazbu bolje od glazbenika (kad bi samo znali) neprestano zaziva divergentnost.
Postoji jedan mladi čovjek, Dalmatinac porijeklom s otoka Ista koji je tu divergentnost u svom stvaralaštvu doveo do visokih vrijednosti uz razne postave koje su uvijek polučivale pobjedonosne rezultate.
Zove se Toni Starešinić, zaljubljenik u SF, svoje je glazbene fantazije pretočio kroz brojne projekte koji su naišli na pozitivan odjek u gotovo svim staležima zaljubljenika u glazbu.
Večeras se u koncertnoj dvorani Ivo Tijardović, Hrvatskog doma u Splitu, predstavio s postavom u kojoj osim njegove životne odabranice Željke Veverec (vokal) sviraju: Leo Beslać (bas gitara, flauta), Silvio Bočić (bubnjevi) i Valdemar Kušan (truba). Zajedničko ime ovih nadahnutih glazbenika koji su tako uspješno iznad publike razapeli svoju ljubavno/lirsku mrežu je Mangroove. Deklarirano provjereni sadržaj njihovih glazbenih avantura koketirao je s funkom, soulom, popom (koji posjeduje retro konotacije) , te s elementima jazza (na što je Željka kazala da oni nisu jazz bend). Meni se osobno učinilo (samo na momente) da smo večeras čuli nešto mekšu, molsku verziju Chuia obogačenu sasvim prikladnim vokalom, vokalom koji je na momente donio atmosferu iz opusa Sade Adu (navodno je Željka njena velika obožavateljica).
Iskreno Mangroove nisu glazbena endemska vrsta, no svaka izvedena pjesma izvedena je minuciozno s mnogo začina, sa solažama na trubi, flauti i klaviru iza kojih stoje očito kvalitetni i nadareni glazbenici koji su nam predstavili svoj originalni bukvar kojem je ipak teško pronaći usporedbu. Osobnog sam mišljenja da su Željka i Toni najbolji bračni i glazbeni par u Lijepoj Našoj.
„Iza svake večeras odsvirane note, iza svake napravljene pogreške stoji čovjek“ kazala je Željka na samom kraju koncerta, iskreno i bez zadrške, apostofirajući da savršenstvo ne postoji.
Inače ovaj koncert bio je predstavljanje njihovog album „Komad neba“ koji je unisono dobio samo pohvale, kako kritike, tako i slušatelja. S njega smo tako čuli otvarajuću, u apsolutno retro izričaju „Tu smo“ (s očitom vokalnom usporedbom na Gabi Novak); „Voli me“; „Zli dusi“ (s odličnim interakcijama flaute i trube); te „Igru“.
Izvedena je i „Vila 21“ koju inače rijetko izvode, a za koju je Željka modificirala stari tekst iz 17 stoljeća. U originaloj izvedbi se u toj pjesmi mogao čuti miris soli, jer je otpjevana u duetu s Tedijem Spalatom.
Tonijevih 5 minuta nadarenog, punog naboja soliranja čuli smo u „Laka sam“. Bilo ja sasvim opasno javiti mu se nakon koncerta zbog nagomilanog naboja i akumulirane energije koju je uložio u odličnu solažu, gotovo na tragu onih koje redovito isporučuje na koncertima Chuia. Inače, dodatnu toplinu gotovo svim izvedenim pjesmama omogučilo je Tonijevo sviranje na koncertnom klaviru Steinway & Sons.
Apsolutno treba spomenuti i ostatak benda, Bočićevo gotovo nonšalantno, ali učinkovito držanje groovea uz simultanu podršku Lea Beslača (koji je usput razvalio i sviranjem flaute), dok je Valdemar Kušan unatoč izvrsnim solažama punu pažnju morao posvetiti očuvanju svojih usana i pluća.
Posebnu ulogu u stvaranju opuštene atmosfere imala je Željka, svojim kretanjem po pozornici, tako i mimikom lica koja je odražavala punu koncentraciju u doživljavanju, uglavnom, ljubavnih tema.
Na samom kraju odsvirana je naslovna „Komad neba“, sasvim lijepi primjerak rasne pop pjesme iz vremena kada je njihovo nastajanje bila obveza, a ne rijetkost.
Setlista
Tu smo
Tajna
Moglo je
Još uvijek sanjam
Voli me
Zli dusi
Sami
Ljubavna
Sanjala sam ljubav
Vila 21
Komad neba
