Paško Daniel Paić (Ignor) – 7 presudnih

U rubrici „7 presudnih” ovoga puta u središtu pozornosti je bend Ignor, a svoje presudne albume, one koji su na neki način obilježili njegov glazbeni put, otkriva frontmen Paško Daniel Paić. Što je oblikovalo njegov glazbeni ukus, koji su albumi ostavili najdublji trag i što se krije iza njegovih glazbenih odabira, doznajemo u ovom izdanju rubrike. Povod je koncert grupe Ignor i benda Pičke vrište, koji će se održati 6. studenoga u zagrebačkom Vintage Industrial Baru. Uoči nastupa donosimo sedam albuma koji iz Paškove perspektive imaju posebno mjesto i značenje.

Green Day – „Dookie” (1994.)

Dookie je bitan za ignor jer mi je pokazao koliko je malo potrebno za nešto veliko: nešto za reći, odlične melodije, sirova gitara i power trio koji nije toliko ispoliran. Billie Joe Armstrong jako je utjecao na moje sviranje. Njegov strumming pattern mi je toliko moćan da dan-danas volim kanalizirat tu energiju u sviračku ruku.

Blink-182 – „Enema of the State” (1999.)

Album koji je definirao moju mladost i zapalio fitilj za ljubav prema pop punku. Zbog njega i danas smatram (ironično) da je pop punk objektivno najbolja muzika. Jednostavne, bezvremenske pjesme koje definiraju što je za mene pop punk.

Weezer – „Blue Album” (1994.)

Album koji sam intenzivno slušao dok smo pisali pjesmu „Sara Lana”. Promišljen i hookast, promijenio mi je način pisanja pjesama. Tu kreativnu genijalnost mogu neprestano proučavati iznova.

New Found Glory – „Sticks and Stones” (2002.)

Mislim da smo Fixx i ja neke od ovih pjesama slušali stotinama puta. Hardcore žestina, najljepše melodije i prijelazi iz double timea u half time toliko su utjecali na nas da smo rekli: „Želimo ovakvu muziku i želimo ovako svirat.” Stvarno pop punk na vrhuncu, dok je u tome bilo svega, i popa i punka.

NOFX – „Punk in Drublic” (1994.)

Što reći? Toliko punk. Toliko „clever”. Pjesme bez refrena? A opet hitovi? Prodano. Brzinu ovog albuma i tog benda emulirali smo ponekad i podsvjesno. Velika inspiracija za naš prvi singl „Rac”. Inteligentni, sarkastični pank. Must-listen.

Hladno pivo – „Knjiga žalbe” (2007.)

Još uvijek se trudim pisati kao Kekin na ovom albumu. Neki od najljepših tekstova koje sam čuo od jednog hrvatskog „punk” benda, a opet s tim punk pristupom i stavom. Taj spoj mi je bio nezamisliv i velika je inspiracija za moje pisanje. I sad, pišući ovo, shvatio sam da je vrijeme da ga opet poslušam.

Sum 41 – „All Killer No Filler” (2001.)

Ako bih morao birat bend koji predstavlja moju ideju pop punka, to bi bio Sum 41 na ovom albumu. Njihovi uzori bili su metal i rap, što je i meni i Fixxu uvijek bilo blisko, pa smo gravitirali njihovom tehnički potkovanijem soundu. Solaže, rifovi u tercama i palm-muted chords — sve što klinac od 15 godina želi čut i svirat. Dosta popa, bez ikakve patetike, uz žestoke rock rifove s metal utjecajima. 10/10, would recommend.