Dok ovo pišem, Robert Plant dovršava svoj treći koncert u Šibeniku, svoju jedinu trodnevnu rezidenciju u jednom gradu aktualne europske turneje, turneje koju je započeo baš u Hrvatskoj. Posebnu draž imaju koncerti kojima se otvara turneja jer oni kriju iznenađenja. Nema šalabahtera, nitko ti ne može reći kakva je setlista, nema frenda, online grupe, fanova koji su bili ranije i koji mogu javiti dojmove, pjesme i raspoloženje. Ono što tek ostaje je iskustvo nekog ranijeg koncerta i informacija sa, npr. setlist.fm-a što se “sviralo” na posljednjem koncertu nekog drugog kontinenta.
Nastavno na spomenuto, Planta smo gledali u ovoj kombinaciji prije dvije godine u Portorožu. Rock ikona i njegov tada novoformirani bend izuli su nas iz cipela. Set koji su tada izveli, a u osnovi je takav i sada, oslanja se na tradiciju Zeppelina, ali ne teži tome da postane rock spektakl, nego to u ovoj fazi karijere Plant radi suptilnije pa, usudio bih se reći, profinjenije i bez gubitka rock udara. U zvuku Saving Grace susreću se britanska folk tradicija, delta blues i korijeni američkog juga – glazba koja priziva i stare balade i prašnjave ceste, močvare Louisiane te duboku melankoliju bluesa. Pričao nam je Plant o tome, o starim napjevima i utjecajima pa je možda ovakva formulacija i nešto što slikovito opisuje kojim “bojama” kreira zvučnu sliku koncerta.
Planta sam u njegovim solo projektima počeo u živo susretati od 1998., kada je s Pageom gostovao dva puta u Domu sportova i nekako sam dojma da mi upravo ova kombinacija sa Saving Grace djeluje najmoćnije i najozbiljnije. Ovi, sadašnji, koncerti najviše utječu na mene, ta raskoš i raznolikost zvuka, utjecaja i glazbenih tradicija. Baš na turneji sa Saving Grace setlistu čini najviše pjesama koje najmanje znam u odnosu na ranije turneje, a opet niti na trenutak nisam “odlutao” u mislima s koncerta, zaželio da sam negdje drugdje ili „čačkao“ po mobitelu. Ne, nisam, pa čak niti na prvom koncertu nije mi dojam pokvario niti veseljak i fan Zeppelina koji je sjedio desno od mene i koji je nakon gotovo svake pjesme iz sveg glasa poručivao “Robert, Šibenik love you” (da, točno tako). Ništa. Tako je moćno i prodorno bilo.
Uz sve navedeno, ima tih malih detalja, dragulja koji dodatno obogate koncertni doživljaj. Onima na koje bend nema nikakav utjecaj, a tebi pojačaju dojam i dodatno učine koncert boljim, kao što je ona povremena kombinacija mirisa mora i borova koja dođe u baš pravom trenu da te sasvim razoruža i rastopi. Ima, dakako, i onih na koje bend i produkcija koncerta imaju itekako svoje prste i odnosi se na zvuk koji je tako perfektno ugođen da možete čuti trzaj svake žice na gitari i da je svaki ton i sve ono što dolazi s pozornice jasno i razgovjetno.
Kolega Đorđe je dan ranije predstavio članove benda i neću se na ovom mjestu ponavljati, a sve što je kazao o njima stoji i kod ovog drugog koncerta. Ono što pak čini razliku je to da je Plant na drugom koncertu bio još bolje volje, još više raspoložen, nasmijan i spreman za šalu; u trenu kad je netko iz publike dobacio “We love you”, šeretski je dobacio “Oh, not you again” referirajući se na gospodina kojeg sam maločas spomenuo. Usput rečeno, sreli su se njih dvojica ranije tijekom dana, obojica nasmijani, a o čemu postoje fotografije lokalnih šibenskih portala. Našalio se i na svoj račun i račun svog glasa kao “fucking good voice”, što u biti i nije nekakva šala jer moć u glasu i dalje ima. Još uvijek u njegovim frazama čujemo urlik mladog Planta.
Vidi se iz svega da je Plant još žedan nastupa, da je još kreativno izuzetno potentan, ali i da u ovom sastavu sa Suzi Dian i Saving Grace naprosto sjaji. Saving Grace su, pak, opaka grupa zajebanih likova koji opasno dobro barataju svojim instrumentima, uništavaju nas pakleno dobrom svirkom, a Suzi Dian kao antipod tom teškom i surovom zvuku svojim anđeoskim glasom donosi balans i ravnotežu.
Promišljao sam malo o tome koliko su Suzi Dian i bend imali sreće što ih je okupio Plant. Bez njega bi možebitno svirali po manjim prostorima koje ne bi rasprodali, mjesta koja sada posjećuju i pozornice na kojima sada nastupaju ne bi im bili dostižni, a ovako sve to sada imaju. S druge strane, mi koji slušamo Planta imali smo sreće što ih je okupio i poveo ih sa sobom jer da nije, svi mi koji smo ove tri večeri bili na koncertu, svi oni koji su bili na koncertima prije i posjetit će koncerte poslije bili bi zakinuti za jedno nevjerojatno kvalitetno glazbeno iskustvo koje na ovaj način mogu osjetiti i doživjeti.
Plant je u ovom trenu završio svoju rezidenciju u Šibeniku, gradu i ljudima koji su mu bili dobar domaćin i gdje se osjećao ugodno; tako je kazao tijekom drugog koncerta i samo se možemo nadati da će tako ostati sve do kraja njegovog boravka i da će tu misao nositi negdje u sebi kada bude planirao ponovne glazbene avanture.
Hvala Plantu, hvala Suzi i Saving Grace, ali hvala i Tvrđavi kulture i LAA što su nam omogućili da budemo dio ove predivne glazbene bajke.
P.S.
O pjesmama? Sitne su razlike u setlisti u odnosu na prvi dan. Možda je najveća uvrštavanje u setlistu čarobne “Going To California”, a debelim markerom podcrtavam For the Turnstiles i Everybody’s Song. Moj najveći naklon.
Galerija fotografija; Robert Plant, Saving Grace with Suzi Dian u Šibeniku, foto: Dragutin Andrić
