Pretpostavljam kakav je sjajan užitak i uzbuđenje donosilo (bilo kome) otkrivanje nečeg novog. Što se glazbe tiče, 70-te godine su bile neiscrpni rudnici iz kojih je na svijetlo dana izašlo mnoštvo novih izazova, oblika i ideja. A stavljanje crnog vinila na crnu gumu gramofona Thorens i prava provala atmosfere dostojne najboljih uradaka E. A. Poa donijela je te daleke 1970. godine neopisivo uzbuđenje u srcu i čudnu kemijsku reakciju u glavi prilikom slušanja anti svete trilogijske himne: Black Sabbath na albumu Black Sabbath sviraju Black Sabbath, otvarajuću pjesmu sa atmosferom punom teške sudbine, još mračnijih akorda i strahom većim od bilo kojeg horror filma – prvom i pravom epskom odrednicom onoga što je poznato pod nazivom Heavy Metal.
Počevši od same jezive omotnice, preko amorfne, gibljive atmosfere koja curi cijelim uratkom, tekstova koji pjevaju o smrti i tami, dodajući na taj način dodatni jezoviti naboj inače cjelokupnoj spooky atmosferi, osjećao sam se kao da me netko dobro istukao i protresao.
A sličan (ipak je mnogo godina prošlo) osjećaj imam i dandanas slušajući, po mnogima prepoznat, prvi svjetski heavy metal uradak, koji još uvijek zvuči kao oličenje samog zla.
Dakle The Black Sabbath su uz The Led Zeppelin i The Deep Purple prvi proizveli pravi seizmički udar koji traje i dandanas šireći se u koncentričnim valovima i raznim oblicima. Njihov utjecaj na heavy spektar rock glazbe je nemjerljiv, bili su lučonoše koje su s ponosom osvijetlile putove kasnijom grupama kao što su Nirvana i Queens Of The Stone Age, anticipirajući razvojni put samom grunge pokretu.
Četvorka iz Birminghama neobična je po mnogo čemu.Gitarist Tony Iommi je zbog doživljene nesreće na poslu ostao bez dijela vrhova prstiju, stoga je naštimavao E mol na svojoj gitari za pola tona naniže, na taj način i nesvjesno proizvodeći onu silnu grmljavinu uvelike prisutnu na prva dva albuma. Dodajte tome tekstove basiste Geezera Butlera o smrti, okultnom i jezivom, te sasvim specifičan, pomalo zlokoban glas pjevača Ozzyja Osbournea, sasvim različit od glasova Roberta Planta i Iana Gillana, te gipko, ali ujedno i čvrsto držanje ritma bubnjara Billa Warda i rezultat tih činjenica je nemilosrdan, neumoljiv zvuk, kao iz pakla izronjen i tamom nadahnut.
Dodatnu neobičnost na gore spomenute pionire heavy metala učvršćuje i činjenica da su Black Sabbath u odnosu na Led Zeppelin i njihov glazbeni background bili totalni anonimusi, a tadašnja praksa i sadašnjost pune su sličnih priča pod zajedničkim nazivom „od trnja do zvijezda“.
Black Sabbath su mnogo puta ispričali razlog tome, naime, album je snimljen je u svega dva dana sa skromnim sredstvima, a kako za nasnimavanje nije bilo vremena, bili su prisiljeni snimati u živo.
Po izdavanju albuma bilo je i neugodnih i prezrivih kritika na njihov račun, no kako vrijeme liječi ili otkriva sve, uspjeh je došao „podzemnim“ kanalima, zaobišavši uobičajene medijske prezentacije. Očito se netko od kritike (a to nije prvi puta) gadno zeznuo, ne prepoznavši njihov potencijal i vrata koju su krišom otvorili i kroz koja sada teče nezaustavljiva bujica raznoraznih metal „freakova“.
Jedan od uobičajenih nuspojava kod heavy metala jest svojevrsna inauguracija gitarista u status „bogova gitare“, a Tony Iommi je osim tog naslova zaslužio i epitet The Lord Of The Riff.
Album je prodan u platinastim nakladama s obje strane Atlantika, otvarajući put jednom sasvim novom obliku izražavanja. Prvijenac je lansirao i prvi „hit“ Evil Woman s izražajno kotrljajućim basom i pamtljivom temom. Ostatak materijala sasvim logički, u potpunosti korespondira s gore navedenom atmosferom, tako da ne bih izdvajao ništa posebno, ali bih čistu peticu i veliki kompliment dao cjelokupnom „umjetničkom dojmu“
Obzirom da mi skladanje nije nikad išlo od ruke, pokazujem respektabilnost prema svakome tko je u stanju napraviti album, a ako je to album koji je svjež i zanimljiv za slušanje i nakon 40 i kusur godina, onda ostaje samo za kazati „vitezovima tame“: MAY THE FORCE BE WITH YOU!!!
Osobna karta albuma
| {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2011/11/24/Black_Sabbath-Black_Sabbath.jpg, images/SGrecenzije/2011/11/24/Black_Sabbath-Black_Sabbathm.jpg, The Black Sabbath – Black Sabbath, Center} | ||
| Izvođač | The Black Sabbath | |
| Naziv albuma | Black Sabbath | |
| Izdavač | Vertigo | |
| Produkcija | Rodger Bain | |
| Datum objave | 13.2.1970. |
|
| Snimano | studeni 1969. Trident Studios, London |
|
| Posebna napomena | Standardno izdanje s jednim diskom | |
Popis pjesama
|
||
| 1. Black Sabbath 2. The Wizard 3. Behind the Wall of Sleep 4. N.I.B. 5. Evil Woman 6. Sleeping Village 7. Warning |
||
| Linkovi | ||
     BlackSabbath.com |
||
Evil Woman – Audio |
||
{youtube}ey2zwdErPvQ{/youtube}
