Bečki Gasometer sinoć je bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Uriah Heep, legende britanskog hard rocka, vratili su se austrijskoj publici u sklopu svoje oproštajne „The Magician’s Farewell Tour“. Nakon više od pet desetljeća na sceni, bend koji je obilježio cijelu jednu eru rocka pokazao je da strast i energija ne blijede s godinama ,samo mijenjaju oblik.
Publika je u dvoranu ulazila s mješavinom uzbuđenja i nostalgije. Mnogi su nosili majice s logom iz sedamdesetih, a bilo je i mlađih fanova koji su došli čuti pjesme o kojima su im pričali roditelji. Atmosfera je bila topla, gotovo obiteljska , kao da se svi okupljeni oproštajno grle s bendom koji ih je pratio cijeli život.
Koncert je otvoren sa „Save Me Tonight“, novijom pjesmom koja je odmah pokazala da Uriah Heep ni danas ne žive samo od stare slave. Zvuk je bio moćan, kristalno čist, a publika je reagirala već na prve taktove. Slijedili su klasici „Stealin’“, „Gypsy“ i „Rainbow Demon“, dok su refrene pjevali gotovo svi prisutni. Kada je krenula „July Morning“, jedan od najvećih rock epova sedamdesetih, dvoranom se prolomio zajednički zbor tisuća glasova – trenutak koji je opravdao cijelo putovanje.
Frontmen Bernie Shaw, iako već u zrelim godinama, vokalno je i dalje impresivan. Njegova kontrola i emocionalna snaga daju starim pjesmama novu svježinu. Gitarski majstor Mick Box, jedini preostali originalni član, svojom prepoznatljivom Gibson gitarom i osmijehom koji ne silazi s lica podsjeća koliko je glazba za njega čista radost. Bend je uigran, bez praznog hoda, s preciznim ritmom i starim „Heep“ zvukom , spoju Hammond orgulja, višeglasnih vokala i snažnih rifova.
Uriah Heep su se pokazali kao bend koji zna održati kontakt s publikom. Nema pretjerane teatralnosti ni nostalgičnih govora , samo čista komunikacija kroz glazbu. Svaki član benda djeluje zahvalno, svjestan da se oproštaj ne svodi na kraj, nego na slavlje svega što su zajedno prošli.
Pred kraj koncerta uslijedili su nezaobilazni hitovi „Easy Livin’“ i „Lady in Black“. Publika ih je pjevala od prve do posljednje note, a završetak je bio pravi zajednički ritual , stariji fanovi s upaljačima, mlađi s mobitelima u zraku. U tom svjetlucavom moru svjetla činilo se da vrijeme stoji, a da Uriah Heep nikada zapravo neće otići.
Nakon dva sata svirke, bend se poklonio publici, uz poruku zahvalnosti i obećanje da će njihova glazba živjeti i dalje „dok god postoji rock’n’roll“.
Ovaj koncert u Beču bio je više od običnog nastupa,bio je to podsjetnik na generaciju koja je stvorila temelje onoga što danas nazivamo klasičnim rockom. Uriah Heep su pokazali da čarolija glazbe može trajati cijeli život, a možda i malo duže.
Autor: Zoran Rusmir
Galerija fotografija; Uriah Heep u Beču, foto: Zoran Rusmir
