Promovirajući turnejom „How Beautiful” zadnji studijski album “How Big, How Blue, How Beautiful”, nadarena pjevačica Florence, zajedno s klavijaturisticom Summers i ostatkom benda, nastupila je na drugom danu INmusic festivala te osvojila gledatelje prekrasnim, lepršavim, zaigranim i energičnim nastupom.
U žarištu je višečlanog benda profinjen, zavodljiv, seksi glas prekrasane boje te snažna i ženstvena scenska pojava crvenokose Florence.
Pametno isprepličući pjesme s novog i prva dva albuma (“Lungs”, “Ceremonials”), bend je podizao uzbuđenje i vodio sjajno raspoloženu publiku kroz prekrasnu pop-rock čaroliju ispunjenu melankolijom i romantičkom čežnjom za uzvišenim. Iako je Florence doputovala s laganim umorom zbog promjene vremenske zone, dala je zajedno s cjelokupnim bendom maksimalno od sebe. Plesala je, gibala se, uživala i suvereno vladala čitavom pozornicom kao istinski karizmatična i autentična frontmenica. Dakako, publika je prepoznala njezinu pozitivnu, optimističnu energiju, ljubav prema životu i ljudima te sa svakom novom pjesmom uzvraćala jednakom mjerom, pljeskanjem, plesom i zabavom.
Florence je koncert započela s „What The Water Gave Me“ s drugog albuma “Ceremonials” te nastavila podizati atmosferu na potpuno ispunjenom glavnom stageu s novom postpunk plesnom stvari „Ship to Wreck“, zatim s „Rabbit Heart“, „Shake It Out“ i „Dealilah“. Lagana i emotivna obrada pjesme Calvina Harrisa „Sweet Nothing“ smirila je na trenutak rasplesanu atmosferu, pruživši nekoliko trenutaka za odmor i pjevanje, posebno melodičnog i zaraznog refrena „I’m living on such sweet nothing“.
Uslijedile su pjesma posvećena zaljubljivanju „How Big, How Blue, How Beautiful“, „Mother“, „Queen of Peace“, „Spectrum“, poznatu obradu „You’ve Got the Love“ te „Dog“ Days Are Over“ kada je pozvala sve prisutne da se zagrle, nakon čega je uslijedila ekstatična reakcija publike. Na samom kraju, za bis su izveli „What Kind of Man“ i „Drumming Song“.
Snaga i sposobnost njezinog vokala naprosto fasciniraju. Između pjesama u svojim govorima djelovala je krhko i povučeno, no već s prvim taktovima transformirala se u nezaustavljivo čudovište koje je pretrčavalo binu i širilo pozitivnu energiju Jarunom. Raspon glasa i vokalna tehnika, koja joj omogućuje da mijenja i kombinira registre kao od šale, ostavljaju bez daha. Jednako je sigurna u visokim i niskim lagama, posjeduje prirodno lijepu boju glasa, pjesme su joj vokalno na trenutke vrlo kompleksne i, uzimajući u obzir fizičku aktivnost tijekom nastupa, malo joj tko u izvedbi može konkurirati.
Primjereno imenu, poput djeteta cvijeća, Florence je pružila Zagrebu puno ljubavi, optimizma i čistog veselja kojih zapravo nikada nije dovoljno, a posebno u trenucima kada druge životno važne stvari nisu posložene ili ne funkcioniraju. Iako je riječ o zabavnom pop-rock bendu, u pozadini se krije humanistička poruka i težnja. Možda zvuk nije bio na svakom mjestu najbolji, pa je vjerojatno za najbolji doživljaj bilo potrebno doći bliže pozornici. No, sjajna posjećenost zajedno s energičnim reakcijama publike govore same za sebe o kvaliteti događaja koji je poput svečanosti proslavio život, uzvisio ljubav i promovirao vrijednost mira.
{gallery}INM2016_Florence{/gallery}
