Četvrtak, kako sam najavio, na MetalDaysima započeo je s Nuclear Chaos. Momci iz Meksika svoju svirku započeli su točno u 15:00, kad je sveprisutno sunce žarilo direktno na publiku. Dvjestotinjak najupornijih obožavatelja skakutalo je na suncu, dok je dio publike nastup Nuclear Chaos promatrao iz koliko toliko udobnijeg hlada.
Svi pokušaji pjevača da pozove ekipu iz hlada nisu urodili plodom. Ipak, ovi na suncu uspjeli su odraditi i circle pit, ali i wall of death. Nuclear Chaos, koje je najbliže smjestiti u thrash, dobro su iskoristili svojih trideset minuta. Za nešto više od tjedan dana možete ih pogledati na Wackenu. Pohvala i osiguranju, koja na paklenoj vrućini olakšavaju ‘posao’ publici koju redovito, po željama same publike, hlade vodom, iako i sami moraju cijele dane stajati na direktnom suncu. Prvo veće okupljanje ljudi ispred velike pozornice dogodilo se za vrijeme svirke Crowbara. Dobar nastup i dobar feedback publike. Osobno mi se čini kako je Crowbar usmjereniji na male pozornice, odnosno da se tamo bolje osjećaju.
U međuvremenu na maloj pozornici svirao je Adam Bomb, hard rock glammer iz osamdesetih. Odradio je standardno atraktivan nastup iako je izgledao pomalo tužno. Sličnog muzičkog stila bili su i švedski Hardcore Superstar. Oni su na velikoj pozornicu odradili pravi mali hard-glam rock spektakl. Publika je surfala po gomili, pojavilo se i desetak pari golih grudi, nekoliko osoba iz publike pozvano je da nazdravi MetalDaysima na pozornici, pjevač je ulijetao i pjevao na ogradi s publikom. Mislim kako su Hardcore Superstar pokazali kako i ova vrsta metala može jako dobro funkcionirati na europskim festivalima. Pjevač je, radi svojih aktivnosti na pozornici, najvjerojatnije izgubio barem jedan kilogram. Odlično. Nakon njih na velikom stageu nastupili su Arch Enemy. Po osobnom dojmu, oni su do tad imali najveći broj publike ispred bine, mnoštvu se jedva nadzirao kraj. Funkcionirali su izuzetno, publika je odradila nekoliko ogromnih circle pitova, bilo je i zidova smrti (wall of death) i svih mogućih metal plesova. Jedino je bilo problema sa zvukom. Na maloj pozornici negdje sredinom Arch Enemy nastupili su finski blackeri Archgoat. Oni su pokazali kako izgleda brutalni finski black metal. Zadnji na maloj pozornici negdje poslije 2:00 nastupili su grčki Rotting Christ. Publike je bio popriličan broj i bili su aktivni u svojim predpozorničnim aktivnostima do samog kraja oko 3:20.
Primakao se i posljednji dan ovogodišnjih MetalDaysa. Na velikom stageu nastupili su i ‘naši’ dečki iz grupe Manntra. Spoj tradicionalnih zvukova s balkana i metala. Nije loša ideja. Zanimljiv nastupili su skakutavi i u zelene maske maskirani Dr. Living Dead sa svojim croosoverom između trasha i hardcorea. Suicide Silence svoju dozu metalcorea isporučili su publici oko 19 sati. Dio publike je skakutao ispred pozornice, a dio je promatrao nastup ne pokazujući volju za težim pomicanjem. Masovno crowd surfanje započelo je s prvim taktovima kanadskih death metalaca – Kataklysm. Publike je bilo sve više i više. Maurizio Iacono (pjevač) pokušao je iskušati bojnu spremnost osiguranja i poticao publiku na masovno surfanje. Odličan odnos s publikom, koja od prvog do zadnjeg takta nije zastala. Osiguranje se pokazalo vrhunskim, sve surfere su spremno dočekali i nježno ih prizemljili. Nakon Kataklysm, švicarski Eluveitie su imali tehničkih problema pri izvođenju uvodne pjesme “King”. Polako sve dolazi na svoje i Eluveitie sviraju vrlo dobar koncert. Na poticaj Chrigela Glanzmanna, publika pravi najveći circle pit na ovogodišnjem festivalu. Uslijedio je posljednji nastup na velikoj bini – Behemoth. Poljaci su odradili standardno dobar nastup uz puno efekata, dobrom scenografijom i kostimografijom. Spoj svirke i kazališnih elementa kod njih je uspio. Veliki dio publike skoro pa mirno su gledali ovu metal predstavu. Kasno u noć, formalno, na maloj bini, festival su zatvorili Year Of No Light. Oni su svojim ambijentalnim post-metalom i post-punkom odradili dobar nastup. Dva bubnja, tri gitare nakon pet dana punih metala.
Ono što uistinu fascinira na ovom festivalu jest postojanje tog malog privremenog metal grada u koncertnom prostoru. Beach bar – mala pozornica – velika pozornica- kamp. Između male i velike pozornice su štandovi s metal potrepštinama. Taj dio svaki dan od 19 pa do nekih 2 sata ujutro izgleda kao naša mala primorska mjesta usred sezone. Čovjek na čovjeka, jedino što ovdje nisu turisti u šarenim bojama već je sve puno dugih kosa i brada, nekim čudnih frizura i čudne odjeće. Ponekad možete susresti koji golu stražnjicu ili prednjicu, osobe ubačene u pingvina, duge crne habite, ali sve bez nekih velikih uzbuđenja. Osim toga cijeli grad Tolmin se ovih pet-šest dana pretvara u heavy metal grad. Možete popiti heavy kavu, pojesti metalhead sendvič, kupiti med iz pakla, jesti u hells kichen itd. Odlični su bili momci iz osiguranja, imali su brdo posla sa surferima po publici, ali su svakog dočekali, prihvatili, potapšali. Čak su pazili da ne rashlađuju ljude (doslovno ih zalijevaju) dok netko među njima ma mobitel u ruci. Svaka čast cjelokupnoj organizaciji.
Pripreme za MetalDays u 2016. godinu su započeli. Kreator se vraća nakon pet godina u Tolmin, ali najavljeni su i Einherjer, Insomnium, Krisiun, SepticFlesh, Serenity i Varg.
{gallery}metaldays2015{/gallery}
