Dinosaur Jr. / There Near

VW Golf je uvijek bio mjera svih stvari u automobilskom svijetu. Naravno, uvijek je bilo puno boljih automobila, ali sa Golfom si uvijek znao na čemu si. Ako postoji Golf u svijetu glazbe, onda su to Dinosaur Jr., apsolutno najpouzdaniji bend današnjice. Od kad su se vratili na scenu sa albumom Beyond iz 2007., njihov je učinak tako nevjerojatno konzistentan da vam se čini da će trajati barem još sto godina redovno izbacujući albume koji su posve slični jedan drugome. Evo čak i po tome što baš svaki od njih sadrži točno dvije pjesme koje napiše Lou Barlow i koje su dosta drugačije od onih koje radi J Mascis, a koje čine debelu većinu njihova opusa. 

Zapravo, nema ništa teže nego napisati recenziju novog Dinosaur Jr. albuma. Jer, kako napisati „opet isto“, a da to nema negativnu konotaciju. A u njihovu slučaju, to „ništa novo“ stvarno ne bi trebalo označavati nešto loše, dapače.

Nema potrebe da vam ovdje pišem o povijesti Dinosaura. Ako za njih niste čuli do sada, to znači da vas oni i njihovo djelo ne zanimaju i štogod ja napisao nećete to mišljenje promijeniti. Na koncu, već su više puta gostovali kod nas, pa ste ih mogli vidjeti u živo. Ja jesam – i to dva puta. Dvije i devete u Boogaloou, kad je zvuk bio tako loš da nisam znao koju pjesmu izvode, i par godina kasnije kad su sjajno odradili koncert u Tvornici. Njihovi koncerti nisu spiritualna iskustva kao oni…recimo…Nicka Cavea, niti su to neke senzacionalne veselice kakve priređuju…štajaznam…The Hives (otkud mi sad oni?). Uglavnom, vizualno to izgleda ovako: na stejdžu vidite na (svojoj) lijevoj strani jednog malo debeljuškastog ostarjelog lika sijede duge kose i brade, s baseball kapom i gitarom koji se, svirajući, ljulja kao dijete u zboru vrtićanaca. U sredini i malo pozadinski je, kako i priliči, ćelavi lik dobro skriven bubnjevima, a na vašoj desnoj strani je nešto mršavo i čupavo što se kreće i izvija u čudnim obrascima i divlja po nisko obješenoj bas gitari, bez obzira jeli riječ o sentišu ili nečem na rubu hardcorea. 

I na koncertima su pouzdani. Nikad neće propustiti odsvirati svoje najveće uspješnice, pa makar se radilo i o obradi The Cure „Just Like Heaven“, s kojom običavaju završavati.

No, Dinosaur Jr. nisu nikad ni računali na vizualnu atraktivnost svoje umjetnosti. Oni su zapravo pravi rokeri čiji glavni adut je old school gitara sa izraženim solažama. Nema tu ni puno izdrkavanja s pedalskim efektima i stalnim promjenama gitara, iako J glasi za jednog od suvremenih majstora gitare. On piči po svojem custom made Fender Jazzmasteru (ljubičastom, najčešće) i…hm…pjeva. Zapravo, on nekako te tekstove istiskuje iz sebe nekakvim polucmizdravim glasom. On je jedan od najintrovertiranijih likova u povijesti rock glazbe, pa od njega ne možete očekivati ništa spektakularno na stejdžu. Osim fenomenalnih solaža, naravno. E, pa takvih solaža ima sijaset i na There Near. I sve, ali baš sve, su odlične. Doduše, sve su bile odlične i prethodnih 12 albuma, ali se meni ove čine baš posebno dobro odrađenima. Ako mi ne vjerujete, poslušajte za probu (imate valjda neki Deezer ili Spotify account?) „Put It Down“. Meni se čini da je J u stanju nekakvog tamo Garyja Moorea „stavit u mali džep“ – onaj s desne strane traperica koji služi za ključ bez privjeska ili, štajaznam, prsten kojega nije zgodno pokazivati u nekoj, jeli, prilici.

Kako bilo, ja ne znam tko se može nazivati rokerom, a ne poslušati Dinosaur Jr., jer oni baš jesu nekakav epitom rokera za dvadesetprvo stoljeće (uz Jacka Whitea, naravno). Njihova glazba je iskrena, neopeglana i beskompromisna. Ovo zadnje može biti mali problem jer, ruku na srce, čak i ja koji pratim pozorno njihov rad od 2007. naovamo, teško mogu reći s kojeg je albuma koja pjesma. Oni se jednostavno ne mijenjaju. Kako već rekoh, od 10 ili 11 pjesama, dvije su malo post-punkerskije, a ostale su, bile one nešto brže ili nešto sporije, prave indie-rokerice. A opet, ako je nešto dobro, čemu mijenjati? Nije li povijest rokenrola prepuna onih koji su se mijenjali samo da bi sve upropastili. Što bih ja danas dao da su U2 snimili još 20 Octobera ili da Suede i dalje redovno ponavljaju svoj prvijenac…znam…svaki glazbeni kritičar koji drži do sebe reći će da jebeš glazbenike koji se nisu u stanju mijenjati s vremenom, ali jebeš glazbene kritičare, kažem vam ja. Nema vam nikakve razlike između njih i onih vinskih snobova koji se preseravaju nad gutljajem (recimo) Matuškovog precijenjenog i pregorenog super-vintage-special-turbo-presidentoftheworld-barique-limited-single barrel…sranja. Slušajte što vam paše. A ako volite maestralne gitarske dionice i solaže koje ne zvuče sterilno i neprirodno, Dinosaur Jr. bi mogli biti vaš bend.

Tamo negdje početkom 90ih, VW je izbacivao golfove u posebnim paketima opreme, pa smo tako imali „Bon Jovi“ i „Pink Floyd“ golfove. Ne znam točno koja je bila konkretna razlika među tim opremama, ali to i nije bitno. Evo, ja ovim putem apeliram na VW da, ako model preživi ovu osmu generaciju, nazovu jedan paket opreme imenom Dinosaur Jr. Nema benda na Svijetu koji bi to više zaslužio. A da su najpouzdaniji i najstalniji bend na Svijetu to dokazuju svakim novim uratkom.