The Black Keys / No Rain, No Flowers

OSOBA 1:

„Trebao sam to predvidjeti.“

„Bilo je to negdje 2019., kad sam odlučio kupiti novi gramofon i kad sam se sa sinom uputio prema trgovini audio opremom. Putem do tamo (ne reklamiramo nikoga besplatno, pa neću navesti ime trgovine) na radiju nas je ispratio novi single The Black Keys (u narodu poznati kao Črni Kluči). Iskustvo kupnje je bilo sjajno jer nas je prodavač počastio hladnom pivicom i lijepo smo sjeli u njihov showroom gdje smo imali prilike probati opremu kakvu si nikad neću moći priuštiti. Da skratim i izbjegnem besplatno reklamiranje high-end audio proizvođača, reći ću vam da smo probali poslušati rečeni single na najsofisticiranijoj mogućoj opremi (cca 20.000€ za streamer, pojačalo i par zvučnika) i da je pjesma zvučala očajno. Otprilike 5 puta gore nego na auto radiju. Isprali smo uši s Neilom Youngom i otpremili se kući s novim gramofonom i pojačalom.“

„E sad…jedna nit priče vodi u moju spoznaju o tome kako se danas glazba producira da bi dobro zvučala na mobitelima i nema te opreme koja to može popraviti, ali to nije za ovaj članak. Bitna nit priče je da su Črni Kluči koje sam upoznao još ranih nultih, u mojoj percepciji bili blues-rockeri s punkerskim dušama i prašili su sjajne rokerice samo na bubnju i gitari (zvuči kao da su pokrali Bele Črte, ali nije to baš precizna odredba jer su zvučali bitno drugačije, pa zato i napomenuh taj njihov pankerski duh). Naravno, ispratio sam ih i kasnije, kad su s albumima Brothers i El Camino dosegli komercijalni uspjeh, a površno sam popratio i kasnije albume. Međutim, taj single koji smo tom prilikom poslušali je bio jasna indikacija da stvari polaze k vragu.“

„Otad, izdali su još tri albuma i svaki je bio sve mekši i komercijalniji. Ovo „komercijalniji“ kažem obzirom na zvuk, a ne na iznose novaca koje su pokupili, naravno. Stvar je dosegla kritičnu razinu prošle godine kada su zbog loše prodaje ulaznice otkazali cijelu turneju.“ 

„Rek’o bi čovjek da su se trebali opametit…“

No Rain, No Flowers je užasna ljiga od albuma, prepuna nekakvih disco imitacija i sladunjavih bubblegum kvazihitića koji bi se možda dopali publici Kylie Minogue ili, štajaznam, Jessie Ware. Čak i u jednoj ili dvije pjesme (npr. „Man On A Mission“) koje imaju nekakav rokerski stav, i gitare i bubanj su toliko produkcijski ispeglani da više liče na neki kvazimetal (jedan meni drag recenzent je cijeli taj podžanr nazvao „hair metal“, ali ne znam kako bih to preveo na Hrvatski a da ne bude blesavo) iz osamdesetih. 

Fuj, bljak, hrač. Čista jedinica. Nula, zapravo.“

OSOBA 2:

„Nikad nisam čuo za The Black Keys. Slušajući njihov novi album No Rain, No Flowers čini mi se kao da sam trebao i nije mi jasno kako mi je ovakvo nešto promaknulo, a imaju već 12 ranijih albuma. Nevjerojatno.“

(„No Rain, No Flowers“) „Ova prva (stvar je baš sjajna plesna fora. Malo me podsjeća na nešto što bi napravili Elbow u najboljem izdanju, ali je još pitkija i plesnija. Mogu zamisliti omladinu kako njiše kukovima i skakuće uz refren. I lijepi gitarski hook…baš slatko.“

(„The Night Before“) „E…ova druga je isto fora. Može se uz nju poskakivat i baš je nekak…rokerska.“

(„Babygirl“) „A šta je sad ovo? Neki blues, jazz…koji vrag je ovo s klavirom? Da, ova treća mi je malo previše k’o neki…štajaznam…kao da sam to negdje već čuo…bila je ona stvar „Lonely Boy“ prije desetak godina šta je stalno svirala na radiju… Hm…dade se ovo slušati…može se i cupkati…ajde recimo da je OKish.“

(„Down To Nothing“) „Uh, ova četvrta je nekako mračna. Malo mi liči na Arctic Monkeys kad malo zastrane u neki blues. Ajde, refren je lijep i nježan. Dobro za neki stiskavac s komadom. Može proć.“

(„On Repeat“) „Opet neki mrak. Fora mi je ritam, ali na ovo mogu plesat samo profići. Tako-tako.“

(„Make You Mine“) „Opa! Evo lijepe pjesme sa simfonijskim orkestrom. Konačno! Prava sexy disco stvar za zavođenje komada. Super-truper!“

(„Man On A Mission“) „E j***ga, šta je sad ovo? Opet neki Arctic Monkeys? Ne volim kad glume rokere. Bzvz. Ali što sad…skakutat ću ako se curama sviđa. Ajde završi više, uši me bole! Fala bogu.“

(„Kiss It“) „Uuuuuu…groovy…lijepo…noge same rade…da daaa…to je to!“

(„All My Life“) „Dobar početak. Jesu ovo Chic? Uh, kakva stvar…stvarčina! Što bi dao Travolta da je imao ovakvu u Groznici? Sjajno, sjajno. Hit nad hitovima!“

(„A Little To High“) „Koji je sad ovo vrag? Neki mekani Lynyrd Skynyrd? Glupo.“

(„Neon Moon“) „Evo nas uz logorsku vatru i pjevamo „Take me home, country road“. Baš fora.“

„Nije loša ploča, ali ju moram nabavit na CD-u da mogu skipat ove glupe rokerske. Neka bude četvorka (vrlo dobar).“

NEUTRALNI PROMATRAČ:

„Izvršivši uvid u ova dva pogleda na isto umjetničko djelo, rekao bih da je riječ o dvije osobe s dva potpuno različita svjetonazora ili o jednoj bipolarnoj, teško podvojenoj ličnosti.“

„Doduše, kad i sam poslušam ovaj album, nisam načistu radi li se o jednom ili više izvođača. Prema informaciji koju nalazim na omotu, proizlazi da je prisutno više autora glazbe, različitih provenijencija. To dovodi do toga da je narav svake pojedine pjesme sasvim drugačija od one prethodne, pa samim tim i od one nastupne.“

„Muziciranje bih nazvao kompetentnim i nipošto uzbudljivim. Ukupan dojam je da, unatoč razlikama u glazbenom izričaju, tj. miješanju melodijskih stilova, sveukupno album zvuči ravnomjerno, a što valja zahvaliti jasnom i dosljednom produkcijskom stilu.“

„Stoga, zaključujem da ono što se svidjelo osobi 2, a definitivno nije osobi 1, jest utilitarni aspekt ovog djela. Očito je da se više dopalo onome koji glazbu smatra, da to kažem kolokvijalno – podlogom za zabavu (ples) i zavođenje, a manje onome tko smatra da je glazba važan iskaz stava i umjetničkog (ili konzumentskog) integriteta.“

„Kako sam ne gajim određene emocije prema glazbi, teško mi je ocijeniti ovo djelo, pa mogu eventualno upisati trojku u imenik – neku srednju vrijednost.“

ZAKLJUČAK:

(0+4+3)/3=2,33. Dvojka+.

Teško mi je reći jesu li si The Black Keys pucali u nogu s ovim albumom ili će ih odvesti do nove publike. Iako na No Rain, No Flowers ima svega, ništa od ponuđenog ne čini se originalnim. Pokrali su sve i svakoga – uz sve gore spomenute, pokrali su i same sebe iz Brothers/El Camino faze. Svakako, osoba 1 će ih zauvijek napucati iz svoje zone interesa (osim ako ih bude morao recenzirati za, štajaznam, poprock.hr😊) i družit će se (eventualno) s njihovim ranim radovima. Nisam siguran da će biti dovoljno osoba 2 koje će ih prigrliti, pa da bi tako zaradili neke pare, ali nek’ im je sa srećom. Ima na albumu dosta materijala za radio stanice. Vrtit će se. Neutralnim promatračima unatoč.