Uobičajena podjela na molske i durske glazbene ljestvice ujedno sterilno označava i atmosfere samih pjesama stvorenih u njima. No kao i svugdje, pa tako i u glazbi između bijelog i crnog, laganog i žestokog, emocionalnog i provokativnog krije se velika siva zona sa brojnim devijacijama.
Kako kaže neumorni radoholičar Craig Dyer (koji je od 2008 godine izbacio prosjećno jedan album godišnje): „Decollage je tehnika kojom se stvaraju slike rezanjem, kidanjem i premještanjem dijelova već postojećeg djela. Želio sam aplicirati ovu tehniku u glazbi tvoreći samplove za bubnjeve, stvarajući razne aranžerske nivoe za gudače instrumente kao i za klavijature u stilu Lee Hazlewooda, stvarajući melodije za melotron inspirirane Sergeom Gainsbourgom. Rezultat je bio zvučni trip hop zapis s tekstovima o obožavanju, nasljedstvu, originalnosti, i s nadom da nešto dobrog može proizaći iz horora prisutnog diljem svijeta“.
Underground Youth su poznati kao vjerni njegovatelji atmosferski crnog post punka s utjecajima na shoegazing, utančanu i osebujnu psihodeliju (uostalom zar psihodelija nije uvijek osebujna?), gotičarskog folka, prljave, fragmentirane, nihilističke nostalgije.
Takvom glazbenom opredjeljenju treba nadodati činjenicu da bend stvara u Berlinu, mjestu posebne, provokativne atmosfere koja je nedvojbeno utjecala na dodatno sjetno, gotovo gotičko crnilo koje se pretače iz pjesme u pjesmu.
Rezultat je nadasve sve prisutan, uvjerljiv, fascinantan, konstantan apokaliptično/tragičan zvuk s hipnotičkim prizvukom kojeg nesumljivo potencira bezkompromisni, narativni, gotovo monotoni bariton, ponekad na tragu dramatičnosti, ujedno i iskrenosti jednog Nicka Cavea.
Generalno ovaj uradak posjeduje sve elemente hladnog, delikatnog romatičarskog noira, intimnog i introspektivnog. Ovo je prikaz jednog crno-bijelog svijeta (više crnog nego bijelog) u kojem boje ne egzistiraju, dokaz je da bend (Craig Dyer-vokal; Olya Dyer-bubnjevi; Leonard Kaage-gitara; Samira Zahidi-bas) generalno zadržava osobnost i stil uz bogatu instrumentalizaciju u kojoj uz neizbježne i sugestivne pozadinske klavijaturske role susrećemo i sasvim korektan gitarski zapis na tragu Chris Isaaka („I Was There“, „Father“).
„Your Beloved Hollywood“ nedvojbeno asocira na vokalni registar Shanea MacGowana i ukupnu keltsku folk jedinstvenih The Poguesa. Ovo je jedina numera koja svojom „veselom“ atmosferom odskače od ostatka materijala koji posjeduje konzitentnost, ujednačenost i mami na opetovano slušanje, kao i buđenje interesa za nanovo slušanje Joy Division ili ranih radova Leonarda Cohena.
Popis pjesama:
1. You (The Feral Human Thunderstorm) 5:07
2. One Of The Dreamers 4:41
3. I Was There 4:36
4. From The Ashes Of Our Age 3:23
5. Father 4:57
6. Calliope 4:26
7. Your Beloved Hollywood 4:20
8. Believe In Something 6:24
Ukupno: 37:54
