U petak, 1. kolovoza, bajkoviti ambijent Malog rimskog kazališta u Puli bio je ispunjen glazbom, emocijama i – kao što ćemo kasnije zaključiti – čistom, nepatvorenom ljubavlju. U organizaciji Incognito Agency iz Pule, održan je koncert legendarnog glazbenika Momčila Bajagića Bajage i njegovih vjernih Instruktora. Bila je to večer koja će se dugo prepričavati među ljubiteljima domaće rock glazbe, večer koja je spojila prošlost i sadašnjost, povijest i glazbu, kamen i emocije, sve pod otvorenim nebom istarskog grada s tisućljetnom poviješću.
Bajaga i Instruktori nisu nepoznanica pulskoj publici. Tijekom svoje gotovo pet desetljeća duge karijere, nastupali su u brojnim prostorima diljem Pule – od kultnog Uljanika i kluba Piramida, do veličanstvene Arene i rimskog kamenoloma. No, kako je i sam Žika Milenković – Žile – primijetio tijekom večeri, jedno se nikada nije mijenjalo: publika.
„Uvijek je ista – mlada, rasplesana i raspjevana,“ rekao je Žile s pozornice, dobivši ovacije koje su potvrdile upravo to. Puljani, kao i brojni turisti koji su se zatekli u gradu, pokazali su kako glazba Bajage i Instruktora ima snagu povezivanja generacija, prostora i vremena. Od prvih taktova do posljednjeg bisa, svi su bili jedno – stopljeni u zajedničkom ritmu s glazbenicima na pozornici.
Koncert je započeo pjesmom „Grad“, koja je odlično postavila ton večeri. Riječ je o pjesmi koja svojom atmosferom – istovremeno intimnom i urbanom – poziva na promišljanje, ali i otvaranje emocija. Publika, koju ni visoke ljetne temperature nisu obeshrabrile, odmah se uključila u izvedbu, pjevajući zajedno s Bajagom od prve do zadnje riječi.
Od samog početka bilo je jasno da će ovo biti više od koncerta. Bit će to glazbeno putovanje kroz desetljeća, kroz stihove koje mnogi znaju napamet, kroz melodije koje su obilježile mladosti, ljubavi, putovanja i rastanke.
U nastavku koncerta uslijedile su pjesme „Berlin“ i „Marlena“, dvije kompozicije s legendarnog albuma Pozitivna geografija, koji je prošle godine proslavio okruglih 40 godina od svog izlaska. Taj album, koji je lansirao Bajagu kao solo izvođača, još uvijek zvuči svježe i aktualno, a pjesme s njega imaju onu rijetku moć da izazovu i sjetu i radost u istom dahu.
Izvedbe su bile glazbeno besprijekorne, a svaka nota i svaki stih izazivali su reakcije publike – od zvižduka odobravanja, do stotina upaljenih kamera koje su željele uhvatiti trenutak. Bajaga je, kao i uvijek, bio skroman, ali siguran u svoje pjesme i svoj bend.
Teško je pisati o ovom koncertu, a da se ne istakne uloga publike. Naime, već od prvih minuta bilo je jasno kako ovo nije publika koja je došla tek poslušati. Ovo je bila publika koja je došla sudjelovati. Od prve do posljednje pjesme, riječi su se nizale s usana gotovo svih prisutnih. Stariji su se sjećali kako su plesali na „Plavi safir“ u osamdesetima, dok su mlađi otkrivali da Bajagina poezija ne poznaje generacijske granice.
Jedan od najupečatljivijih trenutaka večeri svakako je bio izvođenje pjesme „Zažmuri“. Već dobro uhodano, Bajaga je zatražio da se priguše svjetla na pozornici, a publiku zamolio da upali svjetla na svojim mobitelima. U trenu, rimsko kazalište pretvorilo se u more treperećih svjetala, nalik zvjezdanoj noći spuštenoj među kamenje staro više od dva milenija.
Taj trenutak nije bio samo estetski – bio je gotovo duhovan. Tišina koja je zavladala između stihova, zanos u izvedbi, i osjećaj zajedništva u publici stvorili su trenutak koji bi se, u nekom drugom kontekstu, mogao nazvati svetim. I sam Bajaga bio je vidno ganut, zahvalivši publici riječima koje su bile iskrene i nenametljive: „Hvala vam, ovo je nezaboravno.“
Nakon kratkog povlačenja sa scene, Bajaga se vratio na pozornicu zajedno s Aleksandrom. Izveli su pjesmu „Od kad tebe nema tu“, u aranžmanu koji je bio ogoljen, gotovo akustičan. Bila je to prava balada za kraj, izvedena s emocijom koja je dirnula publiku do suza.
Uslijedile su nakon tog još tri pjesme koje su dodatno podigle atmosferu: „Tamara“, „Što ne može nitko“ i kao konačna himna večeri – „Samo nam je ljubav potrebna“.
Upravo tom pjesmom završili su koncert – pjesmom koja je savršeno sažela ono što se protezalo kroz cijelu večer: potrebu za povezanošću, emocijama, i glazbom koja nadilazi sve prepreke.
Možda je i simbolično što su Bajaga i Instruktori završili koncert pjesmom „Samo nam je ljubav potrebna“, jer posljednjih mjeseci koncerti Bajage u regiji nisu prolazili bez kontroverzi. Politička previranja, ideološke nesuglasice, i pitanja o prošlosti povremeno su bacali sjenu na njegovu glazbu. No u Puli – sve je bilo jasno: publika je došla zbog glazbe. I ništa drugo nije bilo važno.
Organizatori iz Incognito Agency učinili su sve kako bi ova večer prošla besprijekorno. Od sigurnosti, preko ozvučenja, do same scenografije – sve je bilo u službi glazbe. I to se osjetilo.
Kada se pogase svjetla, kada se razmontira oprema, i kada se ulice Pule ispune ljudima koji se vraćaju kućama ili hotelima, ostaje pitanje – što ostaje nakon ovakvog koncerta?
Ostaju uspomene. Ostaje osjećaj zajedništva. Ostaju pjesme koje će se pjevušiti još danima, ako ne i godinama. Ostaje potvrda da glazba, kada je istinita i emocionalno nabijena, ne poznaje granice – ni vremenske, ni prostorne, ni generacijske.
A iznad svega – ostaje poruka s kojom su Bajaga i Instruktori završili svoj koncert:
„Samo nam je ljubav potrebna.“
I možda, kad pogledamo svijet oko sebe, doista ne postoji preciznija dijagnoza vremena u kojem živimo – i terapija koja nam je svima potrebna.
Galerija fotografija; Bajaga i Instruktori u Puli, foto: Marko Hajdarović
