Blur – “Think Thank”
Dosegnuti vrhunac logički znači da nakon toga možeš samo nizbrdo. Naravno, uvijek ostaje ono pitanje što je uistinu vrhunac, ali i to vrijeme.
Dosegnuti vrhunac logički znači da nakon toga možeš samo nizbrdo. Naravno, uvijek ostaje ono pitanje što je uistinu vrhunac, ali i to vrijeme.
Godina je 1981., godina u kojoj se promovira electro-synth i pop (Human League, Soft Cell, Orchestral Manouvres In The Dark, Ultravox..) , godina.
Ne znam klecam li pod pritiskom godina što me sustižu ili ipak nije stvar u meni, no osjećam da imam problema s nekim.
Dok sam se baš, evo, zadnje vrijeme uhvatio kompletiranja njegova službenog bootleg-kataloga (nenadmašna edicija “The Bootleg Series”, zasada u devet “svezaka”) u kućnoj.
Nije poanta u mitu o velikim djelima nastalim na ruševinama ljubavne veze niti želim tim okolnostima davati bitnijeg prostora; zaboravimo posve na to.
Kad se nađeš usred trenda i na njegovim valovima isplivaš kao jedan od najdičnijih surfera, moraš biti spreman na sve hirovitosti plima i.
Zajahavši sam vrh britpop vala u najzapjenjenije mu doba, Blur su se svojim suptilnim i pametnim tradicionalizmom osudili na uspjeh. Komercijalno rivalstvo s.
Ako je po izlasku “Modern Life Is Rubbish” još i bilo kakvih sumnji u “pismo namjere” kojeg su svježom tintom počeli pisati Damon.
Usprkos razmjernom komercijalnom uspjehu prvijenca “Leisure”, isti se nije ni ohladio, a Blur su se dali na snimanje novih pjesama s naumom da.
Na samom repu mančesterske tzv. madchester scene nastao je začetak jednog od najslušanijih izdanaka britpopa devedesetih – Blur su se na smjeni osamdesetih.