Težina drugog albuma (ili filma, knjige…) mnoge je velike nade pokopala poput živog pijeska. R.E.M. su nakon “Murmur” imali izuzetno težak posao othrvati se tim utezima na mladenačkim ramenima, pa ipak su pohitali ponovno u studio vrlo brzo nakon izdavanja i promocije svog dičnog prvijenca. Album koji je uspješno izmislio već izmišljeno i pomeo konkurenciju svoje godine/doba, imenujući instantno svoje potpisnike pravim nezavisnim velikanima, zaslužio je sve osim na brzinu sklepane repete. Srećom, autorski potencijal Stipea, Bucka, Millsa i Berryja ponovno udružen s prijateljski pametnim producentskim dvojcem Dixon-Easter nije dao bojaznima ni da uhvate maha, a kamoli da nadvladaju – “Reckoning” je samo potvrdio da Amerika ima novi veliki bend.
A bez velike pompe ili grandioznih pomaka. Istovemeno i bez kopiranja forme i onog posebnog zvuka koje su krasile naslijeđeni “Murmur”. “Reckoning” je zamišljen kao pokušaj hvatanja koncertne snage i vibre R.E.M.-a u studijskim uvjetima. Odnosno, aspekte benda koji su “Murmurom” bili artistički preoblikovani trebalo je ogoliti i unijeti više neposrednosti i sirovosti u novi dokument. To je bila jedina čvrsta vodilja producentima koji su se tako dobro sporazumijevali s bendom da su u ovom slučaju bili i njihova tampon zona prema izdavačkoj kući koja je zahtjevala materijal komercijalniji od hermetičnog prethodnika. Spretnom navigacijom izbjegavši natezanja i psovanja pripadajućih majki i očeva, ekipa je zaposjela studio u dva kratka blagdanska sessiona i u zgusnutom rasporedu i radnoj atmosferi zgotovila ono što će ponosno nazvati drugim albumom R.E.M.
“Harborcoat” i “7 Chinese Brothers” upravo su, uz malo kasniji “Second Guessing”, najgrlatiji pokazatelji tog diskretnog zaokreta u zvuku koji je bio nužan za kvalitetan nastavak djelovanja benda. Praskave, da ne kažem i poletne melodije kao da su postale novo gorivo, dok su sjajne, za pola stupnja upregnutije “So. Central Rain” i “Pretty Persuasion” vožnju novim američkim krajolicima učinile sigurnijom i opuštenijom. Pridodamo li ovom brzopoteznom očitanju novih vibracija melankolične dragulje najbliže “Murmuru”, “Time After Time” i “Camera” (potonja je, inače, posvećena njihovom prijatelju poginulom u automobilskoj nesreći), krvna slika novog albuma već je posve precizno određena. Čistiji zvuk i više neposrednosti učinili su ga “normalnijim”, pa gotovo i uobičajenim, no “Reckoning” se zasluženim svečarskim tretmanom povodom četvrtstoljetne obljetnice samo još jednom pokazao i dokazao kao snažan, upečatljiv album. Bitan tim više jer je drugi, jer je onaj koji je nužno naišao nakon velikog početnog iskoraka.
I, preslušavajući ga novih nekoliko puta nakon sigurno tri ili četiri godine apstiniranja, a istovremeno s ponovnim upoznavanjem s “Murmur” i “Fables of the Reconstruction”, još mi je jedno umjetničko “prokletstvo” pada na pamet. Uz, dakle, breme drugog albuma, “Reckoning” posjeduje i onu nepodnošljivu težinu lakoće nečeg što bismo najjednostavnije mogli opisati kao… obično. Jednostavno, lišeno apstraktnih formi i artističkih pretenzija, naoružano samo svojim duhom i kvalitetom. Baš u usporedbi s albumima koji mu u opusu benda prethodi i koji ga nasljeđuje, “Reckoning” je jednostavno običan album. Deset pjesama koje će vam ugodno popuniti četrdesetak minuta vremena. A takvom albumu teže je dostići status remek-djela baš kao što je daleko teže napraviti odličnu komediju nego odličnu komornu dramu. Srećom, R.E.M. su daleko od običnog benda, tako da njihova i najogoljenija izdanja posjeduju šarm i težinu nečeg većeg od puke zabave.
Obilježavanje dvadeset i pet godina od izvornog izdanja prikladnim dvodiskovnim tretmanom donosi, uz sam album, snimku nastupa u čikaškom Aragon Ballroom početkom srpnja 1984. Ni po čemu posebno bitna snimka ipak donosi rane verzije nekih pjesama koje će se tek pojaviti u R.E.M. katalogu te energiju benda u punom zaletu prema vrhu, izvođački sve naglašenije samouvjerenog. Recimo, gotovo pa dovoljno da zamijeni tadašnje B-strane i slične raritete koji su pratili prethodno CD-izdanje.
Toni Matošin
Osobna karta albuma
| {mosthumbviewer: images/SGrecenzije/2010/11/22/rem.jpg, images/SGrecenzije/2010/11/22/remm.jpg, R.E.M. – Reckoning, Center} | ||
| Izvođač | R.E.M. | |
| Naziv albuma | Reckoning | |
| Izdavač | I.R.S. / Dallas Records |
|
| Produkcija | Don Dixon i Mitch Easter | |
| Kronologija objave | 9. 4. 1984. (izvorno izdanje); 23. 6. 2009. (reizdanje povodom 25. godišnjice) |
|
| Snimano | Reflection Sound, Charlotte, N. Carolina, 8. 12. 1983. – 16. 1. 1984. (disk 1); Aragon Ballroom, Chicago, 7. 7. 1984. (disk 2) | |
| Posebna napomena | Reizdanje za 25. godišnjicu na dva diska | |
Popis pjesama
|
||
| Disk 1: Album 01. Harborcoat 02. 7 Chinese Brothers 03. So. Central Rain (I’m Sorry)  04. Pretty Persuasion 05. Time After Time (AnnElise) 06. Second Guessing 07. Letter Never Sent 08. Camera 09. (Don’t Go Back to) Rockville 10. Little America Disk 2: Live at the Aragon Ballroom |
||
| Linkovi | ||
| Remhq.com Myspace.com/rem Last.fm/music/R.E.M. Hr.wikipedia.org/wiki/R.E.M._(sastav) En.wikipedia.org/wiki/R.E.M. |
||
So. Central Rain (I’m Sorry) – Audio |
||
{youtube}2taJLBGoMi8{/youtube}
