Sabaton na Velesajmu + Manntra i Keops

Nakon dugih devet godina Sabaton se vratio u Zagreb. Ako se ne sjećate prije pet godina su bili na Ljetnoj pozornici u Opatiji, ali od davne 2017. godine Sabaton nije pohodio naš glavni grad.

Mislim da se njihova evolucija mogla vidjeti i kroz nastupe koje su imali kod nas. Prva dva davne 2007. i 2009. kao predgrupa, a kako smo si međusobno legli imali smo ih prilike gledati kao headlinere još tri puta i uz već spomenuti opatijski nastup ovo im je osmi put da se ukazuju hrvatskoj publici. Svaki put je gradacijski njihov nastup bio veći, monumentalniji i produkcijski zahtjevniji.

Od malenih, zagušljivih klupski prostora do velike scene. Sabaton je svoje ime stvorio među poklonicima metala i drže taj svoj status jednog od top live bendova našeg doba.

Senjska ekspedicija u sastavu Marko, Martina i yours truly je stigla točno po planu da se mirno parkira i laganini dođe do koncertnog prostora.

Plato Velesajma je još na sebi imao tragove nastupa Offspringa večer prije, a i vrijeme je bilo puno bolje. Na parkingu puno registracija iz Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Austrije, te iz svakog dijela Lijepe Naše.

Najveći pehisti sinoć su sigurno bili Keops koji su ostali bez svoje pjevačice zbog zdravstvenih razloga, pa su ulogu vokaliste preuzeli čak troje različitih pjevača od kojih je, bez razmišljanja, najbolji dojam ostavila Lea iz Greynoisea. Set kratak, pet pjesama, odrađeno da se ne odgodi, glazbeno korektni, pjevački to nije ni moglo biti puno bolje shodno situaciji, jer se vidjelo da su svo troje u zadnji čas pozvani da uskoče kao pjevači. Kako je i sam Bruno rekao odustajanje nije bila opcija, stoga kapa dolje za nastup, Vani želje za brzi oporavak i da ih vidimo skoro u punom sastanu na nekom koncertu. Keops ima svoje mjesto na europskoj metal sceni i ovaj novi album „Bitter story for humanity“ je meni osobno jako dobro legao.

Sabaton + Manntra i Keops na Velesajmu, foto: Robert Katalinić

Uslijedila je brza izmjena na pozornici i točno po rasporedu u 20:00 dolazi na Manntra, Istrijani koje sam praktično kao live band upoznao ove godine. I oni, kao i Keops, imaju svoju publiku uz cijeloj Europi i imali su jednu vrlo uspješnu turneju. Oni su u svojih pola sata publiku digli na noge sa svojim hitovima „Teuta“, „Ori, ori…“, „Kiša“ i naravno „Barren King“ kada su nam na SUP-u poslali Barren Kinga u publiku i odsurfao je poprilično duboko kroz more ljudi koje se već sada skupilo. Kraj uz „Nightmare“ i odlično zagrijavanje publike koja je Manntru s oduševljenjem pozdravila. Marko odlično raspoložen, odlična interakcija kako s publikom tako i sa Dodom – uvijek imaju neku dobru foru koju podijele s nam. I njihova vidljiva sreća da mogu nastupati pred domaćom publikom i obratiti im se na materinjem jeziku. Ovim su nastupom meni osobno samo potvrdili svoju nedvojbeno visoku kvalitetu i koncertni status.

Roadiji su napali pozornicu i poput vojske krenuli slagati ostatak produkcije za nastup naših omiljenih Šveđana. Već tu se vidjelo da nas čeka spektakl sa puno vatre i pirotehnike i iščekivanje se moglo osjetiti kako se približavalo 21:00 sati.

Monumentalni izlazak sa „Ghost division“ i početak jedne ludnice koja je potrajala skoro dva puna sata. Već tu, na samom početku, sva ta produkcija došla je na vidjelo. Ogroman video zid iza benda, bubnjarska baterija na tenku, hrpa svjetala, vatre, vatrometa, ma svega… ali ono što je bitno bend – oni vrhunski raspoloženi, vidno sretni i svirački i pjevački neprikosnoveni. Ono što je mene oduševilo je dolazak zbora (po tri muška i ženska vokala) koji su ih negdje od polovice koncerta pratili i koji su dali dodatnu puninu zvuku.

Taj prvi energični (iskreno cijeli koncert je bio takav) dio koncerta je osim uvodne imao svoje vrhunce na „The last stand“ i ulazak u mirniji dio sa „Christmas truce“. Red glazbe, red priče, red pljeskanja, red skakanja, red chanta (kojeg se provlačio kroz cijeli koncert) – sve precizno i minuciozno izrežirano, ali ipak sa nekom dječačkom notom zafrkancije od strane članova benda.

Kad sam pogledao set listu nekako mi se ta „Christmas truce“ nije uklapala, ali je sa popaljenim svjetlima mobitela i tom mirnom notom baš odlično sjela svima.

Na „Soldier of heaven“ smo se svi iz petnih žila derali „higher“. Tu negdje je Pär htio reći nekoliko riječi no bio je prekinut našim dozivanjem imena benda – tu se vidjelo da ga je ta privrženost dirnula, pa je jedva izgovorio nekoliko riječi vidno dirnut.

Preko Cezarovog prelaska rijeke Rubicon, odavanja počasti ruskim ženskim pilotima II. Svjetskog rata (Noćne vještice), pa Napoleonove životne priče opet dolazimo do jednog od vrhunaca – „The attack of the dead men“ – posvećen obrani tvrđave Osowiec u I. svjetskom ratu. Joakim u punoj ratnoj spremi, a kraj mene u publici čovjek vadi gas masku i stavlja na lice (i nije bio jedini) i priča o herojstvu i nepokolebljivom ljudskom duhu.

Uslijedila je priča o ponosu njemačke ratne mornarice „Bismarck“ i onda dvije sa zadnjeg albuma „Legends“ – priča o ratnim pohodima Džingis Kana, te meni najbolja pjesma s tog albuma – o usponu i padu templara.

Zaboravih napomenuti da se u mojoj blizini tijekom cijelog koncerta formirao jedan poprilično veliki mosh pit, a nastupi Sabatona ti uvijek rezultiraju kvalitetnom tjelovježbom. Tako da zaboravite teretanu dođite na koncerta Sabatona. Kad smo već kod tjelovježbe evo i furioznog završetka koncerta koji počinje njihovom najvećom uspješnicom.

„Primo victoria“ iz petnih žila od strane svih koji su u publici, skakanje, veselje, pjevanje, pa odmah u nastavku „Swedish pagans“ opet sa skakanjem i divljanjem, i preko „Coat of arms“ do trijumfalnog kraja „To hell and back“.

Krcat plato Velesajma, odlična atmosfera, kako je sam Joakim rekao opako dobra zabava za ponedjeljak. Sam finiš s hrvatskom zastavom na ekranu, dugo oproštaj, ali sigurno i skoro ponovno ukazanje Sabatona u Hrvatskoj.

Osim manjih tonskih problema sa jednom gitarom na samom početku, sve ostalo savršeno složeno od zvuka, svjetla, vatre, efekata (posebno je bio dojmljiv jedan na Night Witches – koji je simulirao padanje avionskih bombi), izvrsno raspoloženn bend, frontmena koji cijelu priču drži pod kontrolom i publike koja je došla baš željna dobrog koncerta i dobre zabave.

Maturant Marko je danas trebao ići pisati esej, ne znam da li će biti u stanju, ali i da ne bude sigurno mu neće biti žao jer je imao prilike biti dio vrhunskog događaja. Martina je prvi put bila na ovakvom koncertu i ostala je „paf“, a ja se lagano spremam da krenem na ekspediciju zvanu HELLFEST.

Set lista: