Bloodbound / Field Of Swords

Nešto preko dvije godine nakon prošlog, Bloodbound je objavio novi studijski album. Kratki razmaci između dva izdanja u slučaju ovog švedskog benda i nisu baš neki izuzetak. Prije bismo kazali pravilo, s obzirom na to da ih je u 20-godišnjoj diskografskoj karijeri ‘natukao’ čak 11.

„Field Of Swords“ je konceptualni album, koji se povijesno nadovezuje na svoga prethodnika „Tales From The North“. Naime, nakon što je prošli bio ‘zaokupljen’ pričama iz doba vikinga (800-1050 g.), novi ‘proučava’ događanja iz Srednjeg vijeka. Koncept je po bendu, ukratko, sljedeći; „Kada je vikinško doba završilo godine Gospodnje 1066., došao je dugi i tmurni (kasni) Srednji vijek”. Koji je, prema povijesnim kazivanjima, ‘startao’ u 5., a kroz tri faze potrajao sve do kraja 15. stoljeća.

Glazbeno, „Field Of Swords“ je energičan, dominantan, borben i bučan epic/power/heavy metal (mahom) s pogonom na hiperaktivne duple pedale, uz hrpetinu britkih solaža, neobuzdanih, nakostriješenih riffova i decentnih klavijatura. Patrik se sa svojim hipnotičko-sugestivnim i predvodničkom vokalima s godinama prometnuo u pravog lidera i jednog od boljih vokala ovog metalnog subžanra. I zahvaljujući dobrom dijelu i njemu, Bloodbound je o(p)stao negdje blizu prve borbene linije power metala. Uostalom, i red je da bude tako. Kontinuitet od 8 albuma s bendom mu to i nalaže.

Problem je što sve to skupa zvuči malo previše generički, sa šablonskim marširajućim refrenima, no s druge strane upravo to fanovi bendova tipa Bloodbound traže od svojih miljenika. „Da je drugačije, ne bi valjalo“, rekli bi neki. S time da ovdje, kao protuteža istaknutome, ima nekoliko poprilično agresivnih pjesmama, koje spadaju u red najžešćih  koje je ikada komponirao („Light The Sky“, „Forget In Iron“.). 

Naslovna pjesma „Field Of Swords“ zaigran je i razigran melodični heavy/power metal, a „As Empires Fall“ moćna, napeta i uzbudljiva, mahom brza pjesma s jednostavnim refrenima srednjeg tempa, koja govori o križarskim ratovima. „Defenders of Jerusalem“ pjesma je kontroliranog tempa, izraženog epskog naboja i privlačnijeg refrena. Tematski je najzanimljivija, s obzirom na to da govori o opsadi Jeruzalema 1187. godine, kada je Balian od Ibelina hrabro branio grad od Saladinovih nadmoćnih snaga, no na kraju ga je ipak morao predati. Ekipa se, poput Sabatona, bavi i velikim povijesnim bitkama, što nije teško zamijetiti.

Zarazne flaute (Vera Bieber) daju prodornoj, nasrtljivoj pjesmi “The Code Of Warriors” notu relaksirajuće folk tradicije, proširujući ujedno zvučnu paletu albumske cjelovitosti, a „Teutonic Knight“ sa svojim laganim, teatralnim folky uvodom uz klavijature i obazrive gitare, pa zatim transformirajućim srednjim i ubrzanim tempom, djeluje nekako najsumornije, s puno strepnje, da ne kažemo najrealističnije.

„Pain and Glory“ je agresivna pjesma sa slavljeničkim refrenom ‘garniranim’ zborskim pjevanjem, koju primiruje lagodniji interludij, ispunjen atmosferičnom međuigrom prikrivenijih, sramežljivijih klavijatura i isturenijeg basa. Album mirnijim, baladnim tempom, okončava „The Nine Crusades“, u kojoj pjeva i Brittney Slayes iz kanadskog benda Unleash the Archers. Na žalost, nekako se utopila u koncepciji ove dobre pjesme, tako da njezini odlični vokali gotovo da nisu ozbiljnije došli do izražaja. A valjda su trebali.

Power metal je unatrag 4 desetljeća koliko se etablirao na sceni, imao svoje uspone i padove, no nikada nije bio niti blizu da izađe ‘iz mode’. Uvijek se našlo dobrih i zanimljivih imena koji su ga uzdizala iznad ponora (ako se tamo pronašao). Jedan od tih je i Bloodbound čija se zastava već dva desetljeća ponosno vijori u brojnim epskim bitkama. Katkada bude visoko u zraku, u prvim redovima, katkada malo niže i dalje, ali uvijek ‘tu negdje’. Tako je i sada.