Mirna / Kao mi

Četiri su godine bile potrebne riječkoj kantautorici Mirni Škrgatić da svojem drugom, redefinirajućem albumu znakovita naslova “Posljednji trend” pridoda nastavak. Četiri godine koje danas više i nisu toliko dug period što se diskografske dinamike tiče, ali u slučaju glazbenica poput Mirne, odnosno, rukopisa koji kao da su u stalnoj mijeni i potrebi da se preispituju pa i restartaju, to se čini poput male vječnosti.

Naime, dok je prvijenac “Snovi” iz 2019. bio solidni, iako mahom predvidljiv pop album, zbirka u kojoj se njezina potpisnica osjećala nesigurnom pa tako i nedovoljno uvjerljivom u samoj izvedbi, drugi je album donio zaokret prema abrazivnijem, rokerskijem zvuku u kojem se Mirna trebala osjećati prirodnije i slobodnije. To se i dogodilo, ali je čisto autorski dio posla ostao pomalo nedorečen, kao da je autorica više pazila na okvire unutar kojih bi se trebala/željela kretati nego što je puštala intuiciju da je vodi; bio je to opet solidan, čak nešto solidniji album, ali promatran u domeni samoga rocka i šireg konteksta ipak nepotreban, bez dodane vrijednosti. Zato je treći album ponovno postao nepoznanica, novi korak u nešto što je sama autorica trebala definirati. “Kao mi” možda nije posve nov početak, ali ostavlja ponovno dojam o nekoj vrsti novog restarta.

Promjena je prije svega nastupila u izboru novog suradnika, odnosno, producenta, pa je Marka Mrakovčića zamijenio Tomislav Franjo Šušak, glazbenik ranije poznat po radu u bendovima poput Kinoklub, Ramirez, Pavel i Vatra. Pročistivši novu zvučnu sliku od naglašenijih retro premaza koji su krasili “Posljednji trend”, novi je smjer za Mirnu zapravo razbistravanje voda u kojima pliva od samih početaka. Zvuk je s(p)retno naslonjen na bridove rocka i popa, pri čemu mijenja težište ovisno o samoj tematici, odnosno, emociji koju kroz određenu pjesmu želi prenijeti. A kao i dosad, Mirna Škrgatić bavi se osobnim, intimnim, reflektiranim na razinu društva, pri čemu uvelike preispituje samu sebe, kao, primjerice, u naslovnoj pjesmi, gdje se rangiranje očekivanja i autentičnosti u simpatično građenim stihovima može sasvim fino prenijeti i na njezin stvaralački put ispresijecan tuđim očekivanjima i utjecajima te traženjima i pronalaženjima.

Ondje gdje je Mirnin rukopis najtanji, pjesme su izravnije gnjevne tematike, pa se, na valu dueta s Ivanom Kindl s prošlog albuma (“Draga moja”), u pjesmi “Odlazi” cijela poruka (zapravo izvorno “odjebi!”) doima ne samo neprokuhano, već i iritantno u toj potrebi da se bude jezičav. Puno je uvjerljivija, primjerice, žestica “Ljuta”: vrlo jednostavna, izravna pjesma pop-rock pjesma u kojoj kao da je sabrana cijela polovica albuma. Drugu pak polovicu, onu – uvjetno rečeno – nježniju, pa i artikuliraniju, obilježavaju dosad možda i najbolje pjesme koje je Mirna napisala. To se prije svega odnosi na “Kad me nema”, sjajnu, vješto balansiranu pjesmu podjednako ranjivu i snažnu, u kojoj autorica ponovno opisuje ne samo konkretan osjećaj, već secira i sav svoj duh. Iako nešto brža, novovalnim štihom obojena “Ostani tu”, još je jedan primjerak te zrelije, zaokruženije poetike, gdje stvari kao da uistinu sjedaju na svoje mjesto – od pametno skockane zvučne slike do same Mirnine suverene izvedbe. 

Zaključne pjesme albuma na najfiniji način zaokružuju album. “Ona se budi” gotovo da je pripovijetka, sjajna balada šansonjerskog kroja koja konačno potvrđuje koliko je Mirnin rukopis zapravo nadrastao sve one prištave fore kakvih n(ij)e manjka(lo) u onim tobože gnjevnijim ili buntovnijim dijelovima njezina poetskog spektra. Baš kao što to epilog albuma, klavirom i gudačima obilježena “Odlazim” podcrtava u najogoljenijoj formi. Zato baš ta višeetapna završnica zbirke od “Kao mi” čini album itekako vrijedan slušanja, a onda i razumijevanja i nekih manje blistavih mu partitura. Možda griješim, ali ostaje mi dojam da nakon ove četiri godine koliko je prošlo od prethodnika i nakon svojevrsnog novog restarta sada imamo jedan artikuliran, dovoljno odvažan i elokventan autorski glas, i to baš u onom stilsko-žanrovskom prostoru gdje su takvi glasovi nasušno potrebni.