Xandria / Eclipse

Njemačke metalce Xandria mogli bismo, primarno, doživljavati kao projekt Marca Heubauma (gitare, klavijature i (back) vokal). Razlog da je tome tako leži u činjenici da još od početaka, 1994. godine, često mijenja (sve) članove i članice. Tako je i od 2003. i prvog albuma „Kill The Sun“, pa sve današnjih dana. Što, to moramo istaknuti, baš značajno i ne utječe na pad kvalitete, uglavnom dosta dobrog, glazbenog opusa kakvog Xandria isporučuje više od dva desetljeća. 

Osim Heubauma, cijela postava promijenila se i 2022. godine, kad je stigla nova pjevačica Ambre Vourvahis, šesta koja defilira kroz bend i četvrta s kojom su snimljeni studijski albumi. A ovaj ovdje je deveti. Kojemu su nasljeđe s prošloga „The Wonders Still Awaiting“, osim spomenutog dvojca, još i gitarist Robert Klawonn, te bubnjar Dimitrios Gatsios. A da se ne naruši kontinuitet nekontinuiranosti, ovdje više nema basiste Tima Schwarza, umjesto kojeg je bas linije na snimanju svirao Sascha Mordtmann.

Glazbeno, „Eclipse“ u odnosu na prethodnike ima nešto raznovrsniji i ekstravagantniji zvuk, bujniju produkciju i prošireniji subžanrovski opus, no manje/više je sve to u očekivanim glazbenim formatima sympho–power metala. Filmsko–teatralni zvuk zamračene atmosfere, koju naglašavaju orkestralni aranžmani i prateća zborska pjevanja (Sofia Session Orchestra & Choir) svojim su plaštem ogrnuli sve pjesme. Premda se u njima jasno naziru značajne doze ozbiljnosti, melankolije, drame i neizvjesnosti, s druge su strane živahne, fluidne, hirovitih refrena i divovskih, ali ugodnih, uhu pamtljivih melodija. 

Gitarski rad inspiriran je heavy metal obrascima 80-ih, koji u kombinaciji s inspirativnim celtic–folk melodijama, homogenošću elastičnih, zgusnutih ritam sekcija i probavljivim pop ritmovima, pjesme čini poprilično komfornim za konzumaciju. Koliko god da su one kompleksnih, često zahtjevnih, pa i slobodno možemo kazati progresivnih struktura, da ih se lijepo slušati.

Ambreini vokali punog raspona s lakoćom prelaze iz nježnih, čeznutljivih emotivnih pasaža, preko karakternih, snažnih rockerskih intenziteta, sve do uozbiljenih, nebeskih opernih visina. ‘Okrznuvši’ usput i agresivne, mračnije tonove, suvereno koordiniraju ovom harmoničnom pričom. 

U kojoj je “Eclipse” brza i zabavna, razigrana pjesma s lebdećim orkestracijama i zaraznim refrenom, te iznad opisanom Ambreinom vokalnom svestranošću, „Colours“ fina sympho/power/metal pjesma s utjecajnim zborom, a „The Shannon’s Home“ kroz ljupke i brižne celtic/folk melodije (McAlbi na frulama), a i općenito po konceptu, podsjeća na „Imaginaerum“ razdoblje Nightwisha. 

Ritmove folka u simfonijskom konceptu sadrži i „Northstar“, numera s jednim od konkretnijih gitarskih sola, a „Wave of Tanis“ i „Masquerade“ su u prvom redu hitičnih, skoro pa radiofoničnih pop–metal naslova. “The Last Generation ” je otužna, nostalgična balada s emotivnim Ambreinim pjevanjem, dramatičnim dječjim zborom, tjeskobnog piana i, za promjenu, energičnom gitarskom solažom. 

Odjavna stvar „Lore“ je monumentalan epski naslov, koji bi u mogao obilježiti kompletnu karijeru benda. Progresivnog je karaktera, poliritmična s energičnim gitarama koje zagaze i u groove područje, masivnih orkestracija popunjenih sjetnim violinama Ally Storch (Subway To Sally), folk ugođaja i opsežnim vokalnim spektrom. Baš ono – epska stvar.

Teško je kazati da je s ovim albumom Xandria dosegnula vrhunac svoje karijere, jer je dojam da ekipa i u budućnosti ima još štošta za reći, no da se radi o jednom od, najmanje, Top 3 albuma benda, to se usuđujem istaknuti.

„Eclipse“ je, k tome, značajno aktualno djelo ‘posrnulog’ i pomalo zaboravljenog simfonijskog metala, koje bi mnoge fanove te glazbe moglo podsjetiti na njegovo ‘zlatno’ razdoblje otprije, recimo, 25 godina. 

I omogućiti im da, makar i privremeno, saniraju nostalgiju i prepuste se uživanju u realnom vremenu.